arts and crafts

{DIY} Posude za čaj i začine

February 04, 2014

Ova vetruština je došla u pravo vreme. Taman kada mi je previše zima da otvaram prozor i luftiram stan po 15 minuta, ja samo odškrinem jedno krilo, pustim uragan u stan na tačno 60 sekundi i ćao, gotovo. Zbog toga sam odlučila da iskoristim vremenske nepogode i uradim jedan prost DIY projekat, taman dok mi vetar pomaže da se ne pogušimo od isparenja. 

Znam, želela bih ja jednu radionicu prostranu, pa kutiju sa alatom, pa policu sa lakovima, ali neeema. Moj atelje/studio u ovom mini stanu se svodi na paravan tik iznad tople peći, a malo ispod prozora, tako da posedujem smart radionicu: 2u1 - i sušenje i luftiranje. :) 

Ono što danas želim da vam pokažem, jeste prosto farbanje bojom u spreju i kreativno korišćenje nalepnica i washi traka. I dalje ne mogu da se otarasim onih pitanja ''A gde kupuješ Pokal, a gde kupuješ slamčice, a gde kupuješ washi?'' - iako sve lepo piše u postovima, a i na stranici ovde, pa vas molim za malo strpljenja, jer ću u i ovom postu napisati sve izvore. 

Jednu kutiju sam već washifiedovala, pa sam nabavila sličnu, u vidu konzerve, kako bih vam pokazala pre i posle proces. 

Postoje dva tipa boje koje ja korsitim za DIY projekte ovog tipa. Jedne su bela, crna i crvena u sjajnim i mat verzijama – Happy Color firme. One koštaju oko 270 dinara i mogu se naći u skoro svim farbarama, komisionima, knjižarama sa priborom i sl. Koristim ih godinama i zadovoljna sam.

Druge boje koje koristim, jesu Montana sprejevi (iz prethodnog posta) koje se uglavnom upotrebljavaju za crtanje grafita i murala. Njihova paleta boja je velika, varijacije na boju ''tirkiz'' su da se raspametite i prilično su kvalitetne. Njihova cena ide od 450 do 550 dinara u možete ih naći u Kobazz šopu – evo galerije. Ja koristim Gold kolekciju i planiram da idem u novu nabavku uskoro. :) No, o njima ćemo u sledećem DIY projektu.


Pre nego što krenete sa bilo kakvim farbanjem, pod stavkom broj 1 – jeste kamuflaža. Odnosno, sakrivanje i prekrivanje svih objekata oko paravana za farbanje. Ja inače koristim novine za prekrivanje nameštaja i prozora, ali uzevši u obzir naslove ovih dana, nisam želela da imam politički inspirisan foto-sešn ovde. :) 

Zbog toga sam iskoristila neki stari pak papir i krep traku kojom sam papir oblepila po peći, delu prozora i plakaru. Tokom farbanja, diže se prašina, a i sama farba kasnije iz vazduha pada po nameštaju okolo, tako da je dobro postaviti novine i po podu i pokriti sve šupljne gde prašina i boja mogu da se zavuku. Uzmite u obzir da se farba suši neko vreme, pa nemojte da se šalite kao ja i dozvolite vašim radoznalim ljubimcima da gacaju okolo ''radionice'', jer će završiti sa jastučićima na šapicama u boji vašeg novog DIY projekta. 

Predmet koji farbate mora biti čist, prethodno opran i dobro osušen. Ovde je ključ u strpljenju. Dobar nanos farbe nikada nećete dobiti iz jednog prelaza. Zbog toga, spremite se na makar dva ili tri prelaza farbom. Nikada nemojte prskati sprejem izbliza, već se odaljite od predmeta makar 15 cm. Zbog toga je dobro da vam paravan za farbanje bude veći. U cugu pređite jednim slojem farbe i ostavite da se osuši oko 15 minuta. Nakon sušenja, ponovite prskanje još jednom ili dva puta – u zavisnosti da li su sve površine jednako pokrivene.

Ja uvek predmet koji farbam postavljam na parče običnog papira (kao na slici iznad), jer na taj način mogu da ga okrećem na sve strane i tako dobro obojim, bez da samim sprejem jurim sve zaklonjene stranice i na taj način ofarbam i sebe i čitavu dnevnu sobu. Dakle, okretanje se vrši tako što okrećete papir na kome je željeni predmet/konzerva. :) 

Prilikom nanošenja boje (u kućnoj radinosti), obavezno otvorite prozor. Ako možete da nabavite stiropor masku za lice, bilo bi odlično. U slučaju da vam se prsti zaprljaju bojom, ne brinite, ona se sa kože skida četkicom i sapunom. 


Sada kada je konzerva bela i osušena, na red dolazi dekoracija. Videćete na slikama ispod da sam jednu kutiju već završila. U pitanju je kartonska Pringles kutija koju sam na isti način prefarbala kao konzervu, samo što sam koristila belu mat farbu. U principu, nema nikakve bitne razlike između mat i sjajne farbe, sem u estetici. Neki predmeti jednostavno mnogo lepše izgledaju mat (kao ova kartonska kutija), dok drugima bolje stoji sjajna farba (kao ovoj konzervi).  


E sada, washi... Washi trake i selotejpe sa šarom sam nabavljala na četiri mesta. Neki su iz Modelline, mada je ne preporučujem jer je skupa i nema zadovoljavajuć izbor. Drugi su sa Ebaya ili Amazona – gde je izbor očaravajuć, podrazumeva se. Treće mesto je kod Kineza, i da bi našli dovoljno zanimljive šare, morate dobro kopati i odvojiti i po tri sata za obilazak tržnog centra i preturanje po kutijama. Četvrto mesto i po meni najdraže – jeste Srećno dugmence. Devojke su iz Novog Sada, prodaja se vrši preko Facebooka, ali u slučaju da nemate FB, možete im pisati na srecnodugmence@gmail.com.


Pringles kutija je završila kao kutija za čuvanje slamčica. Dugo mi je falila tako dovoljno visoka kutija za slamke, jer ih imam dosta, a nisam htela da se vuku svuda po kuhinji, jer one papirne zahtevaju suvo i sigurno mesto. Za obe kutije odabrala sam crvene i tufnaste trake, jer mi je čitava kuhinja u tom stilu sa primesama zelene. Konzerva je poslužila kao idealna posuda za čuvanje čaja. 


Još ranije sam sređivala policu za začinima na ovaj način i znam da sam obećala nekim ljudima da ću napisati post o tome. U principu, tu nema mnogo filozofije. Teglice sam sakupljala sa raznih mesta, uglavnom su mi ostale od džemova. Kada je došlo vreme za sortiranje začina, sve teglice sam potpopila u vruću vodu sa malo sapunice i pustila da se etikete natope. Onda sam žicom skinula papir i lepak od etiketa i sve teglice i poklopce dobro oprala. Takođe, pustila sam ih da se i dobro osuše, jer i samo jedna kap vode može da vam uništi čitavu količinu začina ili onemogući dobro nanošenje farbe. Za farbanje pozamašne količine poklopaca, napravila sam paravan na podu. Sve sam ih prefarbala Happy Color Ferrari red sjajnom bojom i pustila da se osuše čitav dan. 

Za to vreme sam napunila teglice začinima i na papirnim nalepnicama ispisala nazive začina i mini info o upotrebi ako je zatrebalo. Papirne nalepnice takođe možete kupiti u knjižarama. Postoji nekoliko veličina nalepnica, a birate ih po svojoj želji i mogućnosti upotrebe. 


Neke od staklenih tegli sam oblepila papirnom čipkom u boji koju sam takođe nabavila u Srećnom dugmencetu. Teglice sa papirnom dekoracijom održavam poluvlažnom krpom, dok poklopce redovno perem na mesec dana. U slučaju da se neka od nalepnica ili traka ošteti tokom pranja, ja ih zamenim novim, jer bitnije mi je da su mi sudovi i posude pre čisti nego lepi. :) Ista stvar i sa poklopcima – ako se neki ogrebe tokom upotrebe, ja ponovim proces farbe i to je to. 

Ono što je bitno kod začina, a posebno čajeva koje čuvate u staklenim posudama, jeste pravilo koje nalaže da ih držite na suvom i tamnom mestu.