arts and crafts

Baštenske sreće

August 26, 2014

Kada smo se uselili u ovaj stan još u februaru, ništa mi nije bilo bitnije od sređivanja balkona. Čak sam rekla da bih i kuhinju žrtvovala neko vreme, samo da balkon osposobim što pre... Od dva komada, na kraju sam shvatila da ove sezone mogu srediti samo jedan i to sam čekala od februara do sredine jula kako bi on bio gotov.

Prvo smo morali da iselimo i razdelimo stare Nanine stvari, pa smo morali da poslažemo naše stvari koje su tako mesecima čučale u kutijama. Sećam se da u jednom trenutku nismo mogli ni da uđemo na balkon od kutija, već sam veš prostirala ne znam ni sama kako. Znam da sam kutije sa knjigama morala da zaštitim mušemom na tufne, a one krupnije stvari sam sakrivala pod otvorene kišobrane. No, rekla sam sebi da balkon mora biti gotov do mog rođendana.


Međutim, ubrzo sam uvidela da ću taj kutak morati sama da sređujem, jer nestrpljenje je bivalo sve veće i veće. Naravno, niti me je vreme poslužilo, a vala ni slobodno vreme, tako da sam sa renoviranjem počela tek nakon rođendana i to po principu: ''Nisam tu dve nedelje, zaboravite da postojim''. I tako je počelo moje prvo veliko renoviranje, odnosno moj prvi veliki DIY projekat.

Inače sadim biljke u martu, sa prvim toplim danima. Znala sam da je sredina jula dosta kasno vreme za sadnju i ''pošumljavanje'', ali sam bila uporna. Razmišljala sam dosta o svemu i shvatila sam da će mi i mesec dana leta na balkonu biti dovoljno. A onda sledeće sezone krećem još u januaru! :)

Dakle, prvi zadatak je bio izbaciti sve kutije sa balkona i raskloniti nepotrebne stvari. Onda, najteži deo posla bio je odlučiti se za jedan stil i dizajn koji bih primenila, pre nego što sam otišla u nabavku materijala.

Verovatno sam godinama maštala o tom momentu, ali kada je na red došla kupovina boja, promenila sam mišljenje jedno zilion puta u nedelju dana. Fasada zgrade je prljavo žuta, betonski pod je cigla bordo, dok su lim i ograda izbledelo zeleni. Razmišljala sam da li će moja promena uticati na ukupan izgled zgrade i da li će narušiti estetiku. Međutim, kako je zgrada nadograđivana, neke terase su zatvorene, neke služe kao ostava - došla sam do zaključka da će moj balkon zapravo oživeti malo tu dosadnu sliku sa ulice.

Dosadašnje boje koje su preovlađivale u mojoj mini bašti na prozoru jesu bile bela, crvena i zelena. Zaluđena toplom sivom već mesecima, rešila sam da izbacim crvenu i da belu uparim sa sivom, a detalje prepustim zelenoj, tirkiznoj i ponekoj ciklama. Jer, promena je dobra.

Od zadataka sam imala:

- krečenje fasade
- bojenje zida od cigle
- bojenje poda
- bojenje ograde i lima
- bojenje vrata
- bojenje ormarića
- sitne popravke

Od materijala sam nabavila: 

- Maxipol polikolor za unutrašje zidove: bela
- Dipi toner: crna
- Akrilna podloga za unutrašnje zidove
- Maxima boja za beton: siva
- Maxima osnovna boja za drvo
- Maxima završna boja za drvo: bela
- Duga osnovna boja za metal: siva
- Hemmax završna boja za metal: siva
- Zoralux akrilni emajl lak: tirkizna
- Manji i veći valjak
- Teleskop za valjak
- Posuda za umakanje boje
- Rešetka za ceđenje boje
- Razređivač
- Šira i uža četka za akrilne boje i emajl
- Ostalo: šmirgle, stare krpe, tegla...


Prvo sam očistila čitave površine, od ograde, cigli do fasade. Pažljivo sam odstranila prašinu, rđu i piljevinu i poneke površine prešla vlažnom krpom. Onda sam prešla sve zidove razmućenom osnovnom bojom za zid. Kako je balkon zavučen, te ima krov, nisam morala da uzimam boje za spoljašnje zidove. Dakle, prešla sam osnovnom bojom i sačekala jedno pola sata da se osuši. Pošto je osnova na bazi vode, vrlo brzo se suši i skoro pa da ne ostavlja nikakav trag, ali lepo grundira i pripremi površinu za nanošenje boje.

Onda sam tonirala polikolor crnom bojom i dobila sam svetlo sivu, tek nešto više prljavu belu. Zbog smoga i prljavštine koja se nakuplja zbog ulice, moj izbor zida, ograde i poda nije bio bela boja. Krečenje fasade je bio horor film. Krečila sam dan i noć nekoliko dana bez prestanka. Zbog izuzetno hrapave i neobrađene površine zida, i manjka kompresora, morala sam da utapkavam boju kvadratni centimetar po centimetar. To je trajalo skoro nedelju dana bez preterivanja. Koliko god da sam pritiskala boju valjkom ili koliko god puta prešla neku površinu, duboke brazde u zidu su i dalje uporno pokazivale prljavu žutu boju. Nisam mogla da čekam na kompresor još mesec dana, pa sam uzela usku četku u ruku i prešla svaki zid po dva puta. Plafon je bio horor film x 2. Strah od visine, klimave merdevine, III sprat - pa vi zamišljajte...


Dok su se slojevi boje na zidovima sušili, ja sam u pauzama završavala sve ostalo. Prvo sam prešla lim i ogradu osnovnom bojom, pa sam čekala 24h kako bi se osušila. Kada sam premazivala završnu boju, počeo je grad, pa sada ponegde na simsu imam male kratere. :) Leđa nisam osećala tokom premazivanja ograde, jer je rad sa emajlom jako pipav posao, a bilo je potrebno preći svako rebro po četiri puta ukupno. 

Iako volim crvene cigle, smatrala sam da se neće lepo slagati sa ostatkom boja, pa sam i njih prefarbala u svetlo sivo, ali tako da sam fuge prešla polovično, kako bi se dobio industrijski momenat. Vrata sam dobro išmirglala i odstranila sam furnir koji je podlegao vlazi, pa se odlepio i deformisao. Kada sam odvojeni furnir pokidala, dobila sam neobične šare na dnu vrata koje kao da simuliraju boju koja curi. Tata je kasnije imao neke ideje sa ombre efektima, ali videću da li ću to uopšte raditi. 

Na vrata sam okačila ovu genijalnu tablu koju sam dobila od Jao tima tokom darivanja kod mene na fb stranici i odlučila sam da će mi ona služiti za ostavljanje poruka od strane gostiju koji posete balkon i popiju kafu ili čaj sa mnom na njemu.


Pod sam takođe morala da išmirglam grubljom šmirglom i dobro ga operem sunđerom. Kada se osušio, krenula sam da bojim cokle prvo, a onda i sam pod. Koristila sam širi valjak i usku četku za uglove i pipave površine. Moram reći da sam se iznenadila koliko je ova boja za beton elastična i koliko ima jaku pokrivnu moć. Pritom, suši se vrlo brzo i ne troši se mnogo. Ja sam kupila tri kantice, od čega sam za dva, a ponegde i tri premaza potrošila jedva jednu i po. 

Cene boja koje sam kupovala se kreću od 300 do 600 dinara max po kantici. Moja preporuka je da kupujete ili u farbari na dnu Kraljevića Marka ili u Sinđelićevoj prekoputa pet šopa. Nema potrebe da uzimate strane brendove, domaći su sasvim kvalitetni, a isto važi i za propratni materijal, kao što su četke. 


Ćošak kod zida sam želela da ostavim go kako bi cigle došle do izražaja. Na njega sam okačila samo fenjer (pogledajte u Jysku, bili su oko 299 dinara svih boja) i Boskke Sky Planter koji sam davno dobila od Miloša za rođendan, a nikada nisam imala mesta da ga okačim. Da, ruzmarin stoji naopako i baš je kul! 

To ćoše sam iskoristila za veće biljke (pisaću o njima nekada u odvojenom postu) i gajbice na koje sam postavila omiljeni podni fenjer (Ikea). 


Iako je prva ideja za žardinjere bila da uzmem one plastične u boji terakote, Mati i ja smo se zalepili za ove ciklama i zelene i shvatili smo da bi one išle sjajno sa cvećem koje sam kupila za njih. I nismo se prešli, jer toliko živosti doprinose čitavoj atmosferi i na balkonu, ali i sa ulice.


Eh, onda je na red došla ova poličica koju sam jedva sačuvala da ne završi u kontejneru. Nani je služila kao polica za začine u kuhinji. Ja sam joj dala namenu police za mini sukulente i kaktuse. Prvo sam je dobro očistila od masnoće Keom (ili Vimom), osušila i onda prešla finom šmirglom. Prvi sloj boje je bio akrilna podloga za drvo koja je obično bela. Policu nisam htela da gitujem, jer sam želela da zadržim taj rustik izgled. Tokom ovakvih radova morate imati strpljenja, inače posao neće biti dobro urađen. Nakon premazivanja osnovne boje, ostavila sam policu da se suši nekoliko sati. Jeste, imala sam potrebu da je odmah umrljam u rezedo-tirkizno, ali znala sam da to neće izaći na dobro, da će se boje pomešati i da će nastati grumuljice i štošta još. 

Nakon sušenja sam je prešla Zoralux akrilnim emajl lakom koji su mi tonirali iz palete direktno u farbari. Jako sam zadovoljna njihovim bojama, ova kantica me je koštala oko 1000 dinara, a već sam s njom uradila jedan stočić (biće prikazan u postu o spavaćoj sobi) i ovu poličicu, a nisam ni pola kantice potrošila. 


Kada se i boja osušila, prešla sam grubljom šmirglom ivice police, kako bih sastrugala i osnovni i završni premaz i kako bi tamno drvo izbilo u prvi plan. Na taj način sam dobila prostu shabby obradu. 

Svi znate koliko volim šoljice i planiram da napišem post samo o njima. Plašim se da će fotografija biti toliko da ću vas udaviti skrolom, jer sam sigurna da ih brojim blizu dvesta komada. Zdravo, ja sam Iv i ja manično sakupljam šolje. Daklem, ne koristim ih samo za pijuckanje kafe/čaja/upiši napitak, već za različite namene. Tako sam ove iskoristila kako bih u njih presadila sukulente. 

Kaktusi i sukulenti ne traže mnogo vode, pa je sasvim u redu ako ih posadite u šoljice ili posude koje nemaju rupu na dnu. Npr. možete na dno šoljice ubaciti par kamenčića, a onda zemlju izmešati sa malo peska i na taj način ćete dobiti super-pogodnu zemlju za sukulente. Oni se zalivaju jednom u mesec dana i to sa vrlo malo tečnosti (jedna supena kašika vode na ove šoljice).


Kaveze sam prvi put iskoristila dok sam sređivala Jazz Baštu, a onda su svi kafići i izlozi po gradu krenuli sa istim trendom. Mislila sam da taj detalj preskočim kod mene na balkonu, ali me je Matijina mama iznenadila jednim, i to za rođendan! Malo je reći da sam bila oduševljena, posebno ovim četvrtastim u beloj boji. Mogu se naći po gradu ako pažljivo šnjurate po izlozima.


Poslednja stvar koju sam uradila na balkonu, jeste ovaj element. On je nekada stajao u kuhinji kao viseći element, ali ga je moj tata pri izradi nove kuhinje prikucao na zid i tako sačuvao od otpada. Njega sam sredila isto poput poličice. Prvo sam ga išmirglala, pa premazala osnovnom i na kraju završnom bojom. Materijal od koga je rađen front jeste standardna oplemenjena iverica, koja je inače komplikovana i nemoguća za obradu. Međutim, kako je ovo parče nameštaja koje će stajati napolju i služiće svrsi dok se ne raspadne od vlage ili ga zamenim nečim boljim - ja sam rizikovala i odlučila da ga ipak prefarbam i učinim primamljivim makar dok je tu. Farbanje je išlo glatko, boja stoji čvrsto i ne ljušti se, mada moram pomenuti da sam išla sa dva ultra tanka sloja osnovnog premaza, pa sam čekala 24h da se osuši i tek onda prešla završnim premazom za drvo. 

Grumuljice sam skinula finom šmirglom, tragove od eksera sam prelepila kant kapicama, dok sam kupila nove keramičke ručke i njih zašrafila umesto ružnih, starih. Namerno sam čitav ormarić radila u beloj boji, jer sam želela da mi osnova svega na balkonu bude svetla. 

Pošto mi je ostalo viška boje za metal, staru plastičnu fotelju koja je bila crne boje, prefarbala sam u sivo. Prešla sam dva sloja sa sitnom četkom, kako bih zašla u svaki prorez pletiva. Dosta detalja sa balkona je kupljeno u Ikei, između ostalog i čipkane limene saksije. Ikea nije jeftina i naravno da je nema kod nas, ali sam nakon toliko godina smucanja po gradu napokon naišla na ženu koja dovozi stvari iz Mađarske i ima najpovoljnije cene (ako vas zanima ko, šta, javite se u inbox za dalji info). 


Neke od čipkastih saksija nisu Ikea, već su kineska radnjica ''Sve za 150'', plastične su i imaju rupice na dnu, kao i tacnu za sakupljanje vode. Generalno kada pogledate, lepe su i jedne i druge, samo što ove limene koštaju barem 5 x više.

Mama, brat i snajka su mi bili prvi gosti na balkonu, pravila sam im domaću pogaču sa grilovanim čerijem i prelivom od maslinovog ulja i svežeg bosiljka iz bašte. Upalili smo fenjere i sveće, nasuli hlađeno vino i uživali u maloj oazi na Vračaru. A onda mi je mama rekla: ''Crna Ivana, pa ti si celu platu potrošila na saksije i cveće''. 

Hm, većinu saksija koje sam iskoristila imam već godinama, ali nisam imala prilike da ih koristim, što zbog malog prostora za baštu, što zbog imanja potrebe da ne mešam stotinu boja. One koje sam kupovala, e za njih sam imala plan. Prvo sam obišla sve radnjice sa saksijama i sitnicama, pa sam obišla više pijaca, a na kraju sam otišla u Baštu. Bašta vam je raj i moja topla preporuka! Ako uzimate saksije od terakote, moj predlog je da pogledate zavučene radnjice po pijacama i gledajte da uzimate saksije koje u cenu imaju uračunatu tacnu. Neke radnje na Kaleniću deru samo zato što su u prvim redovima i recimo ako vam je jedna saksija 150 dinara, oni vam uz nju tutnu i tacnu, a onda tacnu naplate još 40. Nije stvar u novcu, već u principu, posebno ako uzimate više stvari.


Kao što rekoh, neke od mojih ''saksija'' su reciklirane posude. Npr. ova čuvarkuća je zasađena u keramičku posudu za so koju je Nana često koristila. 

Tu ima i nekih činijica i tanjirića koji služe kao tacne ispod saksija, kao i par gajbica koje tek čekaju svoju namenu. Jer, imam još jedan balkon, a treba i njega srediti na proleće.


Sada kada pogledate pre i posle slike, prosto je neverovatno. Dok sam čistila balkon pre krečenja, razmišljala sam kako i nije tako prljavo, možda da sačekam sledeću godinu za renoviranje... Međutim, sada kada ujutru ustanem i skuvam čaj, pa se ugnjezdim u fotelju i posmatram sve te biljčice, mojoj sreći nema kraja. Jeste da sam patila od upale mišića i ukočenih leđa danima, ali isplatilo se, zar ne?


Takođe, moram da se pohvalim, baš mi je danas dok sam se spremala da započnem ovaj post stigao paketić iz Francuske. Naime, pre mesec dana sam učestvovala u nagradnoj igri kod Judith na blogu Joelix.com. Do sada sam samo jednom učestvovala u nekom darivanju i posle toga sam rekla sebi da ja nisam srećne ruke i da nema poente da se nadam nekim nagradama, posebno onim koje stižu iz Francuske. Međutim, dok sam čitala njen post, nešto je u meni kliknulo i ja sam ipak rešila da ostavim komentar, pa šta god bilo. Znate onu: ''You can't win the lottery if you don't buy the ticket!'' - e, time sam se vodila. I baš sam razmišljala kako bi bilo super da osvojim ovu supercool stvarčicu, taman da vidim šta prija mojoj novoj aloe veri koja nikako da se primi. 

I nedelju dana kasnije, pri kraju jednog užasnog dana, stigao je mail od Judith u kome mi javlja da sam ja dobitnik Parrot Flower Power darivanja! Mali zeleni drugar je doputovao danas, uz pisamce i bebe sukulente koje jedva čekam da posadim.

Fora sa ovim izumom je u tome što je potrebno da ga zabodete u zemlju, onda instalirate aplikaciju na vašem telefonu, tu napravite vaš profil i profil vaše bašte, odaberete biljku na koju želite da motrite (u bazi od 7000 biljaka!) i to je to. Uz pomoć Bluetootha i 4 senzora koji prate vlažnost zemlje, temperaturu, količinu svetlosti i količinu jona u zemlji, aplikacija vam šalje dnevni izveštaj o biljci, u momentima kada je potrebno da je zalivate, sklonite sa sunca, nahranite đubrivom i sl. Ja - oduševljena! 

Obavezno posetite Judithin blog, kao i Igorov, jer ljudi pišu divno, imaju fenomenalne fotografije i ideje i vode jedan super pokret koji se zove #urbanjunglebloggers! 


I dok polako privodim ovaj dugi post kraju, želim da se izvinim što ste ovoliko čekali na njega, ali jednostavno nisam bila zadovoljna fotografijama. Nisam ni sada, ali čekala sam pravo svetlo. Mnoge fotografije iz ovog posta nisu načinjene u jednom danu, već sam fotkala i fotkala oko mesec dana, tokom različitih delova dana, da bih na kraju sela jedno veče i rešila da ih sve sortiram, proberem i sredim za post. 

Nešto mi ne ide pisanje već neko vreme i sve mi je teže da pišem bilo šta lično. Onda me pitate kada će novi post i ja se tako rastužim jer osećam neku obavezu da pišem, pa sednem da pišem i shvatim na pola puta da je sve tako forsirano. Onda obrišem sve pasuse, pa stavim post na pauzu, sve dok mi ne naiđe ovakav kucački nalet kao večeras.

Tako da mogu reći da sam baš uživala u ovom pisanju, nekako je sve išlo tako lagano, da nisam ni osetila. Drago mi je da ste tu. Samo vi mene opominjite, slobodno! :)


Pre nego što vas pozdravim za laku noć ovim magičnim nebom sa mog balkona, htela sam da vas pitam da li ste primetili neki novi ukras na mom balkonu, a da nisu saksije i cveće? Neko nov, hm? :) Ali, o njemu neki drugi put! Laku noć divni ljudi sa bloga moga.