bašta

Urban Jungle Bloggers - Creative Plant Pots

November 26, 2016

Uh, koliko dugo samo želim da se pridružim mesečnim tematskim izazovima koje Igor i Judith organizuju kod njih na Urban Jungle Bloggers sajtu!

Prošli vikend sam definitivno bila rešila da ću fotkati i napisati post za ovomesečnu temu Creative Plant Pots, međutim, kada sam izašla u hodnik da uzmem biljke koje bi trebalo da se nađu u postu, shvatila sam da se u stanu pored snima neka serija i da su scenografi mrtvi ladni rešili da uzmu moje bilje bez pitanja i da ih ubace u scenu. 

Mali nervni slom i ta nezgodna situacija su mi uništili planove za UJB post, no, evo vikenda ponovo i eto mene sa obećanim pričama. 


Svi vi koji pratite Slurporamu od početka, znate za moju ljubav prema zelenišu. Počeci su bili skromni, sa ponekim izletom u sukulente. Saksije su bile plastične i što šarenije, da bih u nekom momentu krenula da eksperimentišem sa šoljama i bilo kakvim posudama koje mogu poslužiti kao saksije.

Kako sam prolazila kroz razne faze dizajna i boja, tako su i elementi u mom domu prolazili kroz tu istu tranziciju. Zbog toga danas kod mene najviše možete videti saksije od porcelana, terakote, betona i poneku staklenu teglu.

Boje su svedene i bez šara, izuzev u kuhinji. Boje u kuhinji nisam mogla da biram, takve su bile kada smo se uselili u ovaj stan. Mada, moram priznati da kuhinja i jeste nekako najživlja zbog svih tih sitnica i šarenolikih detalja. 


Preko zime, dosta osetljivih biljaka, beba biljaka i egzotičnih primeraka zimuje u kuhinji. Njanja i Vini nemaju pristup ovom delu stana, osim ukoliko ne motrimo na njih. Takođe, ovde ima dosta svetla tokom čitavog dana i toplo je. 

Taman kada je došlo vreme da se presade neki mladi izdanci, naišla je Ana Savić i njen brend anaesKeramik. Jako dugo, čini mi se godinama, tražila sam kod nas lepe keramičke saksije koje imaju ove nožice. 

I kada sam ih videla uživo, zaljubila sam se. Toliko nežne i unikatne, dok sam ih nosila kući, maštala sam o svim zelenim grančicama koje će izgledati fenomenalno u njima. Čak sam i u jednom trenutku poželela da ih ponesem na posao kako bih mogla da ih gledam po čitav dan, ali na mom stolu nema previše svetla i to bi bilo mučenje biljaka zarad mog uživanja u Aninim saksijama. 

Dakle, ove dve saksije na nožice su anaesKeramik (koju možete pratiti ovde i ovde), isto kao i ova treća posuda u kojoj držim morsku so. Prvobitna ideja je bila da ovu neobičnu, plitku posudu iskoristim za kaktuse i sukulente, ali mi se toliko svideo Anin hint sa drvenom kašičicom, da sam ipak odlučila da je iskoristim na ovaj način.

Ćup sa mini ružama je takođe nekadašnja posuda za kuhinjsku so, koju sam ponela sa sobom iz starog Matijinog stana u Sarajevu. Mnogo volim tu njenu boju, ide lepo uz svo cveće.


Moj tata je obišao čitav svet. I mama je sa njim, dok se nismo rodili Miloš i ja. Kasnije je tata mnogo više putovao zbog posla i obožavala sam sve suvenire koje je donosio. Da nemam definisan svoj neki stil što se tiče uređenja stana, sigurna sam da bih od svih suvenira mogla bez problema da uredim dom tako da niste sigurni da li ste u Africi/Južnoj Americi ili u Beogradu. 

Jednom je čak doneo i dve čitave garniture od bambusa i ratana - kao suvenir. Uglavnom, danas mi se ti suveniri i folk elementi ne slažu mnogo uz sadašnju temu stana, pa sam zadržala samo nekolicinu detalja za koje sam vezana, a ostali su ili kod mojih ili kod Miloša. 

Ova šarena, uska čaša/saksija/vazna je iz Tunisa. Dok sam išla u osnovnu školu, u njoj sam držala drvene bojice. Danas mi služi da u njoj čuvam Tillandsiu (by NervosaCorner o kojoj sam pisala ovde).

Kupasta vazna je iz CoinCase. Osim standardne ponude dekoracije, ponekad imaju i ove etno momente za pristupačne novce. 


Rekla bih da najviše imam malih saksija i biljaka. Za velike biljke nemam mnogo mesta na balkonu, pa osim nekoliko regularnih stanara, moju urbanu baštu najviše čine omanji zeleni drugari.

Ova raskošna Tillandsia se nalazi u šoljici koju je izradila Iva Brkić za Gallery 1250. Kupila sam je da iz nje pijem čaj, ali boje koje je Iva iskoristila za oslikavanje ovih ružica i listića toliko dobro idu uz sukulente, da mi je bilo žao da u njoj gledam samo čaj. Već ste je videli ovde

Belu porcelansku šoljicu na zlatne tufne je radila Bojana iz re:arta (o kom sam pisala ovde ovde). Ova nežno rezedo/tirkizna glazura je zapravo njena nova zimska kolekcija. 

Visoki kaktus se šepuri u šoljici sa leptir drškom koja je iz Galerije Blatobran. Nisam sigurna koja dama ju je beše radila, pa ako imate proverenu informaciju, bacite u komentar.

Mini kaktus je u omiljenoj mi Betonica teardrop betonskoj saksiji, o kojoj sam pisala ovde. Borjan i njegov tim spremaju novu kolekciju i jedva čekam da vam je pokažem!

Rezedo šoljica u kojoj je baby orhideja je kupljena za tipa 1 eur u Home Centru pre nekoliko meseci. Imali su ih u raznim bojama. 

I Flower Power porcelanska saksija je takođe re:art ali u kolaboraciji sa mnom. To je zapravo prva saradnja između Bojane i mene, gde smo isprobavale neke ideje... Mogu da vam otkrijem samo da ćete u budućnosti nailaziti na čak nekoliko naših saradnji. 


I za kraj sam ostavila ovu tatinu retro teglu, mada ni on, ni ja nemamo pojma odakle je tačno. Jako je lepa, samo nisam uspela da uslikam dovoljno bistru fotku sa njom, pa vam pokazujem samo ove dve. Pomalo je kupasta, tj. sužava se pri vrhu i nema standardno grlo. Oduvek sam u njoj gajila neki tip sukulenta, barem dok ne prerastu teglicu. 


Kao deo Urban Jungle Bloggers ovomesečnih blogera, moram da iskoristim priliku i da vam preporučim najbolji mogući novogodišnji poklon, ukoliko ste zaljubljenik u zeleno kao i ja.

Igor i Judith su dugo najavljivali ovu knjigu i kada je izašla, nastala je opšta pomama za njom. Videh da je mnogi opisuju na isti način, ali ja sam zaista imala istu misao u glavi: ovo nije jedna od onih knjiga sa lepim koricama koju želite da držite na stočiću za kafu i da čini dekor u dnevnoj sobi, već jedan fantastično dizajniran primerak vodiča za sve urbane baštovane. 

Osim inspirativnih fotografija, iz ove knjige možete naučiti i o stilizaciji biljaka (u vašem domu), ali i o gajenju i savetima vezanih za isto - samo sve to lepo upakovano i pitko napisano. 

Urban Jungle Bloggers možete upratiti (mada sumnjam da čitate ovaj blog, a ne znate za njih) ovde, ovde, ovde i ovde

P.S. Koja vam se posuda za biljke najviše dopala iz ovog posta i imate li vi neke neobične saksije ili priče vezane za njih? 



Ovaj post urađen je u saradnji sa brendom anaesKeramik.


enterijer

Sve boje našeg doma

November 13, 2016


Referenca kojom smo se vodili pri uređivanju našeg doma bila je: ugođaj. 

Imali smo ideju o bojama i stilu, kao i o komadima nameštaja, ali sve to je bilo sekundarno, dok je komfor bio primaran. Posebno u vreme useljenja, oboje smo radili od kuće i želeli smo da nam svaki minut dana provedenog u ovom stanu bude dobar. 

Zbog toga smo se odlučili da npr. ne menjamo kauč, već zadržimo Nanin i samo ga presvučemo - jer je jako udoban i velik. Takođe, nismo želeli da trošimo novac na novi plakar, već smo Nanin, fenomenalno očuvan orman - samo skratili za jedno krilo i ''sredili ga'' u našim bojama. 


Zanimljivo je da svaka prostorija u stanu sadrži neki Nanin komad koji smo mi prilagodili našem stilu. Kao ovo tirkizno ogledalo iznad, koje je pravi hit na Instagramu, hehe... :)

Bilo je prilično zapušteno, zlatna boja rama se bila oljuštila i jedan deo rama se držao o koncu. Naravno, ja sam ga zadržala i restaurirala. 

Namerno sam odabrala ovako jarku boju, jer sam smislila da ide u spavaću sobu koja je cela bila u smirujućim bojama, a ogledalo bi bilo onaj traženi akcenat. Ispod ogledala je stara TV komoda koju smo zatekli u starom stanu i sada sam konačno mogla da je iskoristim kao komodu za tašne, ešarpe i ženske sitnice. Ona je ofarbana u belo.


Polica u dnevnoj sobi je bila haos. Imali smo tu šupljinu u zidu od oko 20-ak cm dubine i ja sam smislila da u nju dođe velika biblioteka. Međutim, shvatili smo da nemamo gde da izložimo Matijino blago u vidu modela, pa smo se usaglasili da polovina police bude moja, a druga njegova.

Tako smo dobili komodu, biblioteku i vitrinu, 3 u 1. Ja sam isprojektovala nacrte i model, a tata je sve sklopio - ili da budem iskrena - tata je sve to sklapao danima. Najveći zez su bile led diode u vitrini, koje smo smislili da budu skrivene, tako da se ne vide ni one, a ni kablaža. Šta reći, sem šta bih ja bez oca moga i njegovog voljenog hobija.


Većina zidova je prvobitno bila okrečena u neku krem boju. Nemam ništa protiv krem nijansi, ali nisu nam išle uz nas. Zato sam jedan vikend otišla do farbare i uzela tri nove boje za stan, vratila se kući i uzela sama da krečim. 

Jarko plavu u radnom delu i purpurni zid u spavaćoj sam okrečila dok je Matija bio na turneji. Obično kada ode negde da svira, mene uhvati neki tantoprc i onda uzmem da radim velike stvari

Hodnik i dnevnu sobu smo obojili u lila-plavu i tu smo svi krečili - Matija, Matijin tata i ja. Sutradan je moj brat došao da vidi kako izgleda nova dnevna i onda je rešio da ubije komarca koji se bio nakačio na zid i tako je napravio fleku koju posle nismo mogli da skinemo. Još uvek je tu. 


Jedina stvar oko koje se kajem, je ta što nisam bila dovoljno hrabra da odaberem neku jaču boju mebla za kauč. Bila sam rešila da to bude tamno siva, kao neću mnogo da se igram, jer ću posle moći da menjam različite jastučnice. A sad kada se samo setim kakvih je boja bilo, od varijacija roze, preko zelenih, tirkiznih, rezedo... 

Kada smo kupovali fotelju, bile su na stanju tamno siva i toplo siva. Ja sam odlučila da čekam dva i po meseca kako bi mi stigla ova tirkizna.

I da, i dalje se tražim sa zidnom galerijom iznad kauča, ali iz svake nove postavke naučim ponešto novo, kao npr. sada: ramovi i printovi slobodno mogu da počinju i malo niže.


Da, stan je imao parket. U tamnoj boji, prilično izlizan i neravan. Umesto hoblovanja, nakon meseci premišljanja, odlučili smo se na laminat u nijansi bela breza. Ni za sekund se nisam pokajala, definitivno jedna od najboljih odluka. 

Mnogi me pitaju da li se prlja, ali odmah ću vam reći da se prljavština manje vidi na ovom laminatu, nego dok smo imali parket. Jako lako se održava, ne krcka, topao je i vrlo otporan. A da ne pričam koliko je samo ''otvorio'' čitav stan, koji je pre nas bio vrlo taman i uređen u Naninom rokoko stilu. 

Svetla nikada dosta, zbog toga nemamo zavese u stanu, već roletne koje spuštamo tek ponekad, tipa leti kada upeče sunce.


Ah, skontala sam sada da bih mogla o svakom komadu nameštaja da pišem priču. :) Crvenu komodu je birao Matija. Ja sam naravno želela belu ili tamno plavu, a on je rekao: ''Crvena i kraj!''. Nije pogrešio, napravila je odličan finiš u prostoriji prepunoj hladnih tonova.

Stočić sam tražila dugo... Kada sam videla Sinteza komad kod drugarke Mire iz Design Studia Presek, rekoh sebi ''to je to''. Umetničko delo u malom, centar sobe, dovoljan sam sebi i bez cveća na njemu. 


Falio nam je gramofon, jer smo vinile imali i samo smo čekali da naiđemo na pravi primerak. Na kraju smo uzeli Braun PS358, delo čuvenog Dietera Ramsa. U paru sa Microlab Solo 6C zvučnicima - dobili smo jedan izuzetno moćan zvučni sistem - na nesreću naših komšija, naravno. :) Šalim se, dok sam ja u kući poštuje se kućni red, a kad nisam, Matija voli da iskušava komšijsku ljubaznost. 


Radni deo nam je bio jako bitan. Kako oboje dosta radimo i van 8-16h posla, svako ima svoj računar i radni prostor. Čak smo i čitav muzički sistem prikačili na miksetu kako bismo oboje imali pristup jednim zvučnicima, al' sa oba računara. 

Ovom jarkom plavom smo vizuelno izdvojili radni deo od dnevnog. Ukoliko sami krečite, moja preporuka su Vitex boje. Jako dobra pigmentacija, ovu jačinu sam dobila iz samo jednog nanosa, a boje birate iz palete.

Radni sto smo pravili, i projektovala sam ga tako da ima leđa od lesonita, kako bismo iza njih sakrili sve kablove, a verujte mi - ima ih mnogo, mnogoooo. Ideja je bila da sto, fioke, polica i ramovi budu beli, jer su sve ostale naše stvari prilično živopisne i šarene. 


Mnogo vas je pisalo da pita kada će post o stanu, tako da evo jednog mini vođenja kroz naš dom. Planiram još jedan post uskoro, ali biće drugačiji u odnosu na ovaj gde je Sonja ubeležila ne samo enterijer, već i moj (naš) život kroz njega. A tu atmosferu ste mogli da vidite i u prethodna dva posta gde je Sonja takođe bila moj gost: Vikendom na Kaleniću i Volite sebe.





dizajn

Wallpapers pt. 17

November 02, 2016

Hello.

Prvo, želim da vam se svima zahvalim na ogromnom broju šerova, komentara i poruka podrške na kontu prethodnog posta. Nikako nisam ni slutila da će imati toliki odjek. Samo sam želela da napišem ono što mi visi nad glavom već neko duže vreme i da na taj način pošaljem reči ''niste sami'' u etar. Hvala vam. 

Drugo, želim da se zahvalim i na komentarima na samom blogu, jer koliko god druge društvene mreže preuzimale primat u odnosu na sam web site, lepo je videti da osim posete i dalje želite da ostavite trag i na samom postu, ne računajući Instagram, Facebook i sl. Ja najviše volim da ćaskam sa vama ovde, nemojte da vas mrzi da pišete! #pravdazablogkomentare :)

Treće, svaki put kada objavim post sa novim wallpaperima i kalendarima, setim se da sam htela da uradim poneki i za komšije u Hr. Još uvek se odupirem pisanju na engleskom i čak iako znam da bih ''problem'' rešila pisanjem November umesto Novembar+Studeni, odlučila sam da je nekako ipak lepše kada pričamo po naški.

Želim vam lep novembar, i sve ono što ide uz njega: chai latte sa bundevom, filmske maratone, dobre plejliste, mekane šalove, smišljanje praznične dekoracije i makar jedan kvalitetan sneg. 

Javite koji vam se wallpaper/kalendar najviše sviđa i ne zaboravite da bacite tag #maliiv! 

za download wallpapera, klik, klik: Breathe
za download kalendara novembar, klik, klik: Novembar 1
za download kalendara novembar, klik, klik: Novembar 2
za download kalendara novembar, klik, klik: Studeni 1
za download wallpapera, klik, klik: Days
za download kalendara novembar, klik, klik: Novembar 3
za download kalendara novembar, klik, klik: Studeni 2