čaj

Crna pasta sa zelenim čajem i tamari sosom

January 26, 2013

Recept iz posta: Sasvim (ne)obična pasta sa trcanje.rs.

Kako sam odlučila da mi voće bude doručak, a žitarice večera, ručak je postao rezervisan za igranje sa hranom i receptima. Isprobala sam sve vrste testenina koje su mi inače slaba tačka, ali nikako da naiđem na ove crne, bojene sipinim mastilom. Nikako da naiđem, al’ do pre neki dan.

Kupila sam ih odmah, a pošto sam naišla na njih u toku nabavke nove ture začina – bila sam vrlo inspirisana istočnjačkom kulturom. Nudle od pirinča sam zamenila ovim crnim tagliatellema, a njima u korpi sam pridružila sušene šitake, tamari i zeleni biber u zrnu. Recept koji se od rafova do kase smišljao, nazvah: Black and Green Meets Wok.

Dinstanje povrća i mesa bez masti uvek pripremam u woku, a nož šefa kuhinje (Chef’s Knife ili French knife) mi je jedna od najpametnijih investicija ikad. Ako ste u mogućnosti i ako nemate ovaj pribor, moj savet vam je da ga prvom prilikom kupite. Hrana koja se sprema u kvalitetnom woku ne zahteva obavezno dodavanje masti i ulja, a i sam proces dinstanja, pečenja, prženja je umnogome olakšan. Dobro naoštren nož ovog tipa jeste sjajno oruđe za seckanje svega, od mekanog luka do tvrde bundeve.


Potrebne namirnice za dve porcije jela Black and Green Meets Wok:

  • 120g tagliatellea bojenih sipinim mastilom
  • 120g pilećeg filea
  • 1/2 paradajza
  • 1/2 crvene paprike
  • 1 šolja šitake pečuraka
  • 1/3 praziluka
  • 1/3 tikvice
  • 1 šargarepa
  • 1 glavica karfiola
  • 1 kašičica zelenog čaja Pi lo Chun (Bi Luo Chun, Green Snail Spring) ili Lung Ching (Dragon Well)
  • 1 kašičica gomasija
  • 1 kašičica zelenog bibera
  • 3 kašičice tamari sosa

U dubokom sudu zagrejala sam vodu začinjenu sa dve kašičice morske soli do temperature ključanja. Dodala sam testeninu da se kuva oko 10 minuta, dok ne bude al dente. Ovaj put rešila da improvizujem sa začinima i meso akcentujem mešavinom zelenog čaja, gomasija i zelenog bibera. Potrebno da je da po kašičicu od svakog sastojka sipate u avan i dobro usitnite. Piletinu sam isekla na kockice, uvaljala u začine i stavila je u dobro zagrejan wok. U momentu kada je meso srednje pečeno, u wok se dodaje i povrće.

Od povrća sam odabrala praziluk, crvenu papriku, paradajz, karfiol, tikvice, šargarepu i šitake. Razmišljala sam da dodam i kineski kupus, kao i kikiriki, ali pošto mi se jela paprika i paradajz, reših da zaobiđem tradicionalnu kinesku mešavinu i napravim svoju. Dakle, povrće sam isekla na žilijen i kolutiće i dodala u wok sa mesom. Tamari je dosta slan, pa nije bilo potrebe da naknadno solim sastojke, te sam samo dodala tri kašičice sosa i dobro izmešala.

Dok se povrće prodinstalo, testenina je bila gotova. Procedila sam je i dodala u wok i sačekala još nekoliko minuta da se svi sastojci ukuvaju i da testenina upije tamari i sok od povrća.

Porcija se služi topla, uz kineske štapiće – naravno. :) Ja volim da uz ovakve obroke popijem čaj, pa sam ovom prilikom pripremila Pi Lo Chun (zeleni čaj sa Tajvana) preliven dva puta, koji sam koristila i kao začin. 

Zaključak: nikada u životu nisam probala bolje začinjeno meso! i znam da ću prvom prilikom otići do Small Tree prodavnice u nabavku još jedne kesice ove vrste čaja. Spoj aroma i ukusa, pomešanih sa susamom iz gomasija i pikantnom notom zelenog bibera je mesu dalo takav šmek, da sam već odvojila teglicu u kojoj ću čuvati zeleni čaj koji će se koristiti samo kao dodatak jelima! :)


Tamari sos

To je taman, ukusom bogat soja sos koji se pravi osamnaestomesečnom fermentacijom zrna soje. On nastaje kao nus-produkt pri proizvodnji sojinog misoa. Čista soja, voda i morska so uz prisustvo mikroorganizama fermentišu 2-3 godine: gusta masa se spušta na dno, a uljasta tečnost prepuna enzima, proteina, gvožđa, kalcijuma i natrijuma ostaje na površini. Ona se filtrira i pasterizuje. Tako se dobija tamari soja sos vrhunskog kvaliteta i divnog ukusa. Zemlja porekla je Japan.

Enzimi koji deluju u procesu fermentacije stvaraju ugodan miris i ukus, a uz to omogućavaju sistemu za varenje da lakše razloži skrob, proteine, mlečne šečere i ako izvrši neophodne hemijske procese za što bolju apsorpciju hrane. Rezultat je poboljšana krvna slika i poboljšano opšte stanje organizma. Ne sadrži gluten, pa mogu da ga koriste i osobe koje pate od celijakije.

Način pripreme: Tamari se koristi pri kuvanju i daje jelu divan slankast ukus koji posebno vole deca. Kako je proces proizvodnje tamarija dugotrajan i skup, proizvod koji se na kraju dobija je koncentrovan i dragocen i pri primeni dovoljno je koristiti male količine. Za razliku od šoju sosa koji deo ukusa duguje alkoholima koji se procesom fermentacije prirodno oslobađaju iz žita, ukus tamri sos potiče iz obilja amino kiselina koje se izdvajaju iz proteina soje. Amino kiseline ne isparavaju kao alkoholi tako da je tamari sos pogodan za sva duža kuvanja.

Čajevi kao začin

Pi Lo Chun (Bi Luo Chun, Green Snail Spring) – ovaj čuveni čaj potiče iz planina u provinciji Jiangsu. Uvijeni listovi su prekriveni belim dlačicama, koje prilikom odvijanja daju zelenu do bledo zlatnu infuziju. Čaj je predivno nežne i mirisne arome i čistog, aromatičnog ukusa. Može da se preliva do tri puta. Zemlja porekla Kina.

Lung Ching (Dragon Well) – Ovaj čaj je dobro poznat po svojoj zelenoj boji, elegantnom obliku listova i neponovljivim ukusom. Pripremljena infuzija daje čaj jasne žuto- zelene boje i sveže arome koja podseća na tek pokošeno seno i ima blagu notu prepečenog lešnika.

Šitake pečurke

Naziv Shiitake potiče iz japanskog jezika; reč take označava pečurku, dok se shii odnosi na drvo shii, odnosno hrast. Ova pečurka potiče iz Japana gde je već dva milenijuma zovu carskom pečurkom, jer je bila na jelovniku imperatorske trpeze u Kjotu, a takođe i imućnijih samuraja. U Kini je poznata kao ko-ko ili hoag-ko i koristi se vekovima u tradicionalnoj medicini.

Šitake po tradicionalnoj kineskoj medicini spadaju u namirnicu neutralne termalne prirode, imaju slatkast ukus, smatra se da su prirodni izvor interferona. Interferon je protein koji se čini da ima uticaj na podizanje imuniteta protiv raka i različitih virusnih oboljenja. Šitake pečurke koriste se naročito u tretmanu raka stomaka i grlića materice.

Šitake pečurke utiču i na smanjenje nivoa masti i holesterola u krvi, a veoma je koristan i za izbacivanje ostataka životinjskih proteina, nagomilanih u organizmu. Ove pečurke su i dobar izvor germanijuma, hemijskog elementa koji poboljšava ćelijsku snabedevenost kiseonikom i na taj način podiže imunitet. 

Način pripreme: Pre upotrebe osušene šitake pečurke držati u vodi (može i toploj) dok ne povrate volumen i mekoću. One mogu u vodi stajati i više sati.



agenda

Coral peach & seafoam green

January 22, 2013

Iako je hladno i praznici su prošli, znam da nas sve hvata neka blaga stagnacija po pitanju entuzijazma. Ja sam rešila da se borim veselim bojama i da oko sebe stvorim jedan šareni svet koji aktivno inspiriše i tera na sreću. Terapija bojama i mirisima

Prvo sam rešila da se poigram novim avatarom, odnosno autoportretom. Poslednji put kada sam crtala sebe, imala sam baaaš dugu, crnu kosu i nisam nosila naočari. Zapravo, ni sada ih ne nosim tako često jer mi je dioptrija minimalna, već kada mi se oči umore od rada ja ih stavim i tad sve postaje bistrije. Međutim, kako obožavam te moje naočari, rešila sam da ih ubacim u autoportret kao bitan detalj koji me opisuje poslednjih nekoliko meseci.

Kopajući po starim skicama, setih se da već imam neki crtež koji sam radila za sajam rukotvorina u Pančevu i da cica na crtežu - sada sa crvenom kosom, naočarima i slučajno istom haljinom na tregere - neodoljivo podseća na mene danas. :) Otvorih lejere, promenih neke boje, dodah cupcake i eto digitalne verzije Iv. Istog dana su nastali i novi wallpaperi koje ste videli u nekom od prethodnih postova. 


Boje koje su obeležile ovaj mesec jesu coral peach i seafoam green. Razlog tome je moj novi telefon: Sony Xperia J. Volim gadgete, ali papir i olovku volim više. Nisam ljubitelj telefoniranja, komuniciram preko maila više nego sms-a i ne volim da sam dostupna u svakom trenutku. Zato, kada sam krenula u kupovinu telefona, nisam se vodila recenzijama, poenima, pohvalama ili kritikama, već prvom impresijom. A kada sam ugledala ovaj model Sonya, beše to ljubav na prvi pogled. 

Savršenog oblika, ergonomičan, dovoljno težak, OS Android Ice Cream Sandwich sa planiranim updateom na Jelly Bean + pink maska na poklon. Naravno, istog trenutka je crna maska zamenjena ovom coral-peach-pink maskom, tako da mi je ostalo prostora da se poigram sa redizajnom crne maske i od nje napravim nešto luckasto.

U trenutku dok sam skidala sve potrebne aplikacije od 8tracksa do last.fm-a, setih se da imam nove, novcate slušalice u istoj boji kao i maska. Me - happy! :) Da ne bih imala slom živaca dok pokušavam da ih odmrsim, pažljivo sam ih uvila i složila u ovu belu ''Love/BG'' kutijicu koju sam kupila u galeriji Beogradski izlog. Novi wallpaperi (tačnije, onaj sa pingvinima), odmah je našao svoje mesto i u telefonu, tako da je mood board za ovaj mesec potpun.


Instagram, pa ok. Može da posluži u trenucima kada mi aparat nije pri ruci, a i slatka mi je pomisao da mogu da pravim album sa uslikanim trenucima iz svakodnevnog života. Ne znam koliko mi je do deljenja intime na taj način, ali Njanja, šoljice i čajevi su uvek dobrodošli u mom instagram albumu.


Juče mi je bio zaista divan dan. Onako lepo vreme nisam očekivala, tako da sam iznenadila samu sebe kada sam odlučila da pogasim sve programe, muziku, računar i navučem čizme - te se uputim u šetnju. Usput sam svratila do Modelline i na moje veliko oduševljenje - konačno nađoh washi tape! Izbor je bio minimalan jer se sve rasproda u roku od odmah kada stigne roba, pa sam dugo pokušavala da se odlučim između preostalih patterna. Odabrala sam mat teget washi sa svetlo plavim tufnicama. 



Kao što rekoh nekome sinoć, čudi me da je već nisam potrošila - iako ima 10m! Prvo sam je isprobala kao traku za lepljenje papirića u planer, a ona sam prešla na ostali pribor. :) Punjač /USB kabl za telefon sam potpuno oblepila trakom, tako da se sada slaže sa feminine stranom telefona. Štipaljku za papire koju inače koristim kao držač za USB kablove zakačenu o radni sto, takođe sam oblepila, pa je sada sve u tonu.

Razmišljam se da odem do Modelline i da zamolim one tete tamo da mi jave istog trenutka kada im stigne nova roba - kako bih imala bolji izbor pri kupovini washi trake. Ovaj put ću uzeti transparentnu i iskoristiću je za pakovanje novih koverti za sledeću razmenu čajeva. :)


arts and crafts

Radni prostor - detalji koje volimo

January 20, 2013

Još jedan post o organizovanju radnog prostora, samo što ću se ovaj put fokusirati na detalje - koji su mi draži. Taman, kao mali uvod u sledeću temu o agendama i planerima. :)

Već sam pomenula da bih volela da imam čitavu sobu za sebe, u nekoj formi radionice ili ateljea. Kako nisam u mogućnosti da toliko kvadrata ukradem samo za alatke i pribor, trudim se da sve sitnice dobro upakujem u kutije i kutijice i smestim ih na mesta lako dostupna. Pitali ste me da vam pokažem kako izgleda moj radni prostor, i hoću, samo kada dođe na red za fotografisanje. Ili kada dođe na red jedan od onih postova ''za moju dušu''.


Potpuno mi je razumljiva težnja ka čistom i praznom prostoru, u dve boje (pretežno crna), Apple garnitura, HI-FI sistem i kožni povez na beležnici. Ali, to nisam ja. Da se bavim advokaturom ili ekonomijom, sigurna sam da bih uživala u tom minimalizmu, ali kako se bavim dizajnom - pribor je moj posao.

Dovoljno je da samo pomislim na pravljenje npr. koverte za razmenu čajeva i ja već vadim četvrtu kutiju, četkice, makaze, olovke.. A gde sve to smestiti? Kako uredno složiti pribor? I kako učiniti da posude/kutije/fascikle budu estetski uklopljene u prostor i da su već same po sebi lepe, kao i ono blago sitnica koje čuvaju u sebi? Evo nekoliko predloga..




Imam sličnu teglicu za dugmiće, samo što nije na vakuum, već je obična, četvrtasta - Bakina tajna dizajn. Znam da neki od vas isto čuvaju njihove teglice zarad kasnijeg odlaganja čajeva npr. ;) 

A i poklopac možete ofarbati autolakom, ako vam se njegova boja ne slaže uz ostale boje na kutijama. Meni su recimo ove zeke genijalne! Imam neke igračke koje sam čuvala godinama, možda njih iskoristim za realizaciju ove ideje. Za policu sa priborom mogu životinjice, a za kuhinju mogu voćke i povrćke.




Da, i sa posudama za olovke sam se igrala. Neke sam već gotove našla u tirkiznoj i limeta zelenoj - pa nisam morala da ih redizajniram. Pored njih, imala sam tu neku crnu, mrežastu , ovalnu posudu koja mi se nikako nije uklapala na polici, pa sam uzela ostatke tufnaste mušeme i oblepila oko posude. Farbanje staklenih teglica farbom za staklo - takođe je dobra ideja. 





Olovke sam podelila u različite kantice, pa se dele na: grafitne olovke, tuševe, suve bojice, markere, flomastere, hemijske i akvarel bojice. Pastele držim u originalnoj ambalaži, kao i tempere, bočice sa akril bojama, uljane boje, tuševe i preparature. 

Makaze idu sa makazama, spajalice u posebne manje kutije, sve vrste lepljivog materijala (trake, papirići, lepkovi, nalepnice) u odvojenu kutiju, kao i četkice koje se dele na krupnije i sitnije.

Kada sortirate pribor na ovakav način, možete biti sigurni da će ostati očuvan i da vam se stvari nikada neće gubiti. Ono što je važno, jeste da i vratite sve te stvari na svoje mesto nakon upotrebe. Boje nemojte držati kraj računara da se ne bi otopile, četkice obavezno operite nakon upotrebe - ako treba i razređivačem, olovke i bojice neka vam uvek budu naoštrene i spremne za upotrebu.






Trudim se da mi je beležnica/planer uvek pri ruci i da sve ideje zapisujem u njega. Međutim, ako se desi da mi hitno treba papirić koji ću poneti napolje, ili dati M kao spisak za kupovinu, sigurno mu neću davati čitavu svoju svesku, već neko papirče. Izbegavam da zapisujem memo forme u telefon, jer i dalje navijam samo za olovku i papir. Neću da zaboravim kako se piše. :)

Zato blokčiće sa papirićima držim na najdostupnijem mestu, jer nam obično baš oni trebaju kada je neka hitna situacija. A, ako ih pak uredno složim u neku tamo kutiju, trajaće čitavu večnost moje kopanje po toj kutiji i traženje papirića. O M i da ne pričam, on se već svakako teško snalazi u mom priboru i naravno da nikada ništa ne vrati na mesto. :)







Ako vam je radni prostor na udaru prirodne svetlosti, to je idealna prilika da kupite neku cvetnu biljku ili kaktus za radni sto i time osvežite prostor. A, u slučaju da imate malko više prostora na vašem stolu, uvek možete da napravite terrarium ukrašen istim detaljima koji krase i vaš radni kutak. Inspiraciju možete pronaći u postu OVDE i na pinterestu OVDE




cimet

Zdrave poslastice od jabuke

January 20, 2013

Recept iz posta: Zdravi i slatki zalogaji sa trcanje.rs.

Skoro da sam sigurna da je svima problem da se odreknu slatkiša kada se odlučuju na zdravu ishranu. Naravno, mislim na čokolade, torte, bombone i slatke napitke. Moram priznati da sam mislila da će i meni biti teško da odbijem pola table čokolade dnevno, međutim, beše sasvim suprotno. U redu je da sebe nekada obradujete omiljenim kolačem ili moka kafom, ali nije u redu da pojedete kalorični slatkiš nakon svakog obroka u toku dana – ili što je još gore – da vam slatkiš bude zamena za obrok.

Znam da postoje ljudi kojima je pojam slatkiša čokolada, dok s druge strane, ima i ljudi koji slatku voćku smatraju poslasticom – poput mene. U trenucima kada imam želju da uživam u nekom slatkom zalogaju, ja prošetam Kalenićevom pijacom i dopustim da me sezonsko voće inspiriše.

Za ovaj put, odabrala sam jabuku. Kako je zima, a i sezona epidemija, biću slobodna pa ću pokušati da vas navučem na ovaj ”slatkiš”, makar onom čuvenom: ”Jedna jabuka na dan, tera doktora van”.

Pišući ovaj članak, ispunila sam stan predivnim mirisima. Čak i sada kada je kuvanje i pečenje uveliko gotovo, svaki put kada uđem u kuhinju, osetim cimet, jabuke, vanilu… Tako da slobodno mogu reći da nisam uživala samo u jelu, već i u spremanju jela. Evo moja tri predloga za prave zimske poslastice od jabuke.

Napomena: osim kompota, ostala dva slatkiša su za jednu porciju, pa srazmerno tome – mere množite sa brojem porcija koje želite da napravite. Jabuke koje sam koristila jesu sorte zlatni i crveni delišes jer su slatke same po sebi.

Rendana jabuka

Jednu jabuku izrendajte na krupno i zasladite jednom kašičicom meda. Predlažem vam da ovu poslasticu pojedete odmah pri spremanju i da ne pravite veće količine ako ih nećete jesti odmah. Med se dodaje drvenom, plastičnom ili keramičkom kašičicom i lagano se umeša u rendanu jabuku.

Ovaj slatkiš ste sigurno jeli kao deca i verujem da ste ga voleli. Potrebno vam je bukvalno 5 minuta da ga pripremite i smažete, a onog momenta kada okusite prvi zalogaj – vratiće vam se detinjstvo u mislima.


Kompot od jabuka (za 10 šolja)

  • 5 jabuka
  • 1 pomorandža
  • 1 kašika cimeta
  • mrvica muskatnog oraščića
  • 1 kašika smeđeg šećera
  • 1 štapić vanile
Oljuštite jabuke i iseckajte ih na kockice, pa ih zatim dodajte u kipuću vodu (oko 1.5l) zajedno sa cimetom, oraščićem, šećerom i vanilom. Pomorandžu dobro operite pa izrendajte njenu koru direktno u kompot dok se kuva. Onda je presecite na pola i iscedite i sok u kompot. Kuvajte dok jabuke potpuno ne omekšaju. Služite toplo sa voćem u šolji. :)


Pečena jabuka

  • 1 jabuka
  • 1 kašičica meda
  • 6 pečenih lešnika
  • 1/3 štapića vanile
  • 1/2 kašičice cimeta
  • 1 pomorandža
Jabuku prepolovite i očistite od koštica. Obe polovine zasecite na dnu, kako bi mogle da stoje pravilno u posudi za pečenje i da se ne prevrću. Premažite ih medom iznutra, pospite cimet i lešnike koje ste prethodno iseckali na komadiće. Sastružite štapić vanile i zrna dodajte jabukama, dok ćete pomorandžinu koru sitno narendati i dodati preko svega, kao i sok koji dobijete iz pomorandže. Pecite oko 15-ak minuta na 250 stepeni, dok jabuka ne omekša.



Poslastice koje su zdrave, kriju se svuda oko nas. Potrebno je samo napraviti mini istraživanje i pustiti mašti na volju. Osim jabuka, trenutno su vam dostupne kruške, mandarine, pomorandže, limun, grejp, mango, nar, pa čak i grožđe i šljive na skupljim tezgama koje uvoze voće. Ne zaboravite na bundevu koja takođe ide izvrsno uz cimet.

A osim voća, možete se poigrati na temu palačinki od integralnog brašna sa namazom od rogača, domaći granola bar, frape sa voćem i začinima, kao i korišćenje kokosa umesto šećera i recimo javorovog sirupa umesto meda. :) Ako imate još neki super lagani recept, budite drugar/drugarica, pa podelite sa nama – dole u comment boxu. :)

dizajn

Wallpapers pt. 5

January 17, 2013

Nisam odavno radila nove wallpapere, a već neko vreme imam ideje koje se samo roje. U prošlom postu sam pisala o reorganizaciji radnog prostora i sortiranju pribora, a kako sam s tim završila, došlo je na red da se sređuje desktop. 

Iako uredan i pospremljen, i dalje mu je nešto falilo. Zaključila sam da je u pitanju novo ruho, te sam se večeras bacila na posao. Ujedno, dobro sam se opustila i nauživala, jer neki ljudi leče živce.. pa, na svoj način, a ja - crtajući. 


*
za download wallpapera Meda, klik OVDE


*
za download wallpapera Pingvini, klik OVDE


dizajn

Radni prostor

January 10, 2013

Više od nedelju dana odmora mi je prijalo i napunila sam baterije iako sam prehlađena, ali ne može se zauvek lenčariti - posebno ako su vam planovi samo za januar na preko dve stranice. :)

Iskoristila sam slobodno vreme da sredim svoj mini atelje, jer pre nego što se vratim poslu, volim da mi je radni deo organizovan i čist. Kako mi bubice ne daju mira, povremeno volim da u prostor u kome radim i živim unesem i ponešto novo, bilo kupljeno ili pravljeno.

A opet, pre nego što počnem sa sređivanjem i unošenjem promena, volim da otvorim jedan od svojih inspirativnih foldera i zavirim u svet boja i ideja. Ovde sam izdvojila fotografije koje predstavljaju radne kutke. Namerno se nisam fokusirala na radne sobe i prostrane dvorane, već na delove soba, koje mogu da se izdvoje i postanu potpuno zaseban svet. Dovoljan vam je jedan zid, prirodno svetlo, radni sto i stolica. A ostalo će doći samo. :)


Koliko sam se kao mlađa plašila boja, toliko sada ne mogu bez njih. Posebno kada radim! Tamni i monotoni enterijeri deluju na mene kao pilula za spavanje, pa kako bih probudila energiju u sebi i razmrdala vijuge - okružim se omiljenim predmetima, mirisima i dobrom muzikom.



Prirodno svetlo je najbolje rešenje, odnosno radni sto ispred velikog prozora. Ali, ako niste u mogućnosti da postavite sto na pomenuto mesto, obezbedite sebi dobro veštačko osvetljenje. Ja imam halogenke iznad radnog stola, ali ponekad uključim i stonu lamu. 


Meni je dobra, udobna i ergonomična stolica vrlo bitan deo stvaranja. Kada moram da  presedim više od 12h dnevno tokom gužve pred predavanje projekta - nemam strah da će mi mišići atrofirati jer imam super udobnu fotelju, onako, direktorsku. :) 



Još kao malu, tata me je navukao na postere i murale. Svake sezone krečenja smo zajedno stvarali novu umetnost na zidovima moje sobe. Sada iznad radnog stola imam ogromnu policu i pinboard koji sam sama pravila. Posteri i slike su po ostalim zidovima. Ali, da imam samo svoj atelje - svaki milimetar bi bio iskorišćen. 


Police iznad radnog stola su vrlo praktične. Sve ono što vam je bitno i što koristite i po nekoliko puta u toku dana možete da složite na njih. Na dohvat ruke su vam sve sitnice, ali vam ne smetaju dok radite i ne prave gužvu na stolu. Kako moj radni sto sadrži dva računara (a ponekad i laptop), 4 velika zvučnika i mini liniju - nemam baš mnogo mesta za pribor, pa sam napravila policu od 2m u dužinu (poput stola) koja ima dva nivoa (a tačno je iznad pinboarda) i tu su složene sve stvari koje koristim svakodnevno, a tiču se pribora. 



Naravno, oni koji poseduju samo laptop, imaju tu sreću da im nije potreban veći sto i prostor za monitor, kućište i ostali hardver. Ja bih slobodan zid iskoristila za veći pinboard ili drvenu kutiju sa fiokama.




Često pomislim kako bih volela da imam barem dva radna kutka, jer nekada ne mogu da se odlučim šta bih pre izmenila, dekorisala, napravila. Npr. mnogo mi se dopada kada je samo jedan zid akcentovan, bilo drugom i jačom bojom ili ovako genijalnim tapetama. Ali, onda bi vam police samo narušavale čitav koncept - osim ako vam sav ostali pribor, knjige i sitnice nisu u jednoj boji, npr. beloj.



U zavisnosti od faze u kojoj sam, tako se menja i pribor koji se nalazi u mom radnom kutku. Ove godine sam fascinirana rukotvorinama od papira i kartona, te se blokovi i rolne istih mogu naći svuda po stanu. Jedan deo je rezervisan samo za bočice sa bojama, četkice i olovke. Drugi je iskorišćen za papiriće i nalepnice, dok je treći pun kutija u kojima čuvam sitnice koje služe za ukrašavanje onih pomenutih papira.



Pinboard mi je vrlo bitan, jer na njega kačim isečke iz magazina, materijale, papiriće sa zapisima, skice, itd. Da mi se sav taj materijal koji je tu da inspiriše, ne bi gužvao i mistično nestajao na radnoj površini tokom rada, ja ga lepo prikačim iznad monitora na zid i sve je tu, vrlo jasno i dostupno. 




Ono što je najbolje u vezi radnog kutka, jeste činjenica da može biti uređen u bilo kojem stilu. Sve od nameštaja što kupujete ili pravite može biti proizvod izričito vaših želja i mašte. Isto tako, možete da kombinujete i različite brendove, jer ništa neće odskakati. Ono što definiše vaš prostor jesu te sitnice, pa vodite računa o tome šta vam je zaista potrebno, šta služi samo za ukras i gde stoji ono što vam je najpotrebnije u toku rada. U svakom slučaju, najvažnije je ne pretrpavati radnu površinu, kako bi misli i ideje mogle da dišu. :)