arts and crafts

{DIY} Novi kutak za čiviluk

March 11, 2014

Sećam se da sam kao mala neprestano listala Bravacasa i njoj slične magazine. Tata ih je sve uredno kupovao i čuvao, a među njima je i pozamašna gomiletina Uradi Sam novina. Listala bih svaki i po nekoliko puta, maštala i bežala u svet savršenih stanova. Dok su neke druge klinke maštale o tome da budu princeze, da imaju velika venčanja, da su doktorke ili da se udaju za princa na belom konju, ja sam maštala o tri stvari...

Dugo me je držala želja da budem detektiv. Još smo sa tek nekoliko godinica crtali mape centra i Dorćola, pa se jurili po oronulim zgradama i tražili izgubljeno blago. Valjda je ona kolekcija Pet Prijatelja uticala na mene i sećam se da sam bila mnogo ponosna što znam šta je kat, šta su hlače i kruh. Onda sam imala serije kuvanja ispod okruglog stola moje pokojne baka Nade, gde sam pokrivala sto i stolice krpama i zavesama, pa sam se pravila da živim u šatoru i kuvam ručak za familiju barbika. Tu su bile i sarmice od listova pokidanog hrasta i blata iz dvorišta. Ono maštanje koje najviše pamtim, jeste uređenje stanova.

U svakom aspektu moje neke igre, stan je bio najbitniji. Da li kada sam pravila taj šator, ili sam nameštala kućicu za barbike, pa kada sam počinjala da crtam ili pišem priče... Svuda je savršen stan uvek igrao glavnu ulogu. I kada bih završila zamišljanje ili opisivanje tog stana/kuće, moja želja za igrom bi se polako gasila, dok ne bi osvanuo novi graditeljski projekat. Zato su mi Lego kocke bile omiljene igračke, a onda i The Sims. Oh, koliko sam samo sati provela u izgradnji kuće snova! Nije me toliko zanimala igra, koliko varanje i ona šifra (beše rosebud) uz pomoć koje se dobijalo mnoooogo novca, te si mogao da izgradiš vile kakve poželiš.

Sećam se tih časopisa, umela sam da listam one komade od po 200, 300 stranica, pa kada naiđem na deo gde su samo kauči recimo, onda bih se igrala sama sa sobom tako što bih terala sebe da odaberem samo jedan koji bih kupila. I tako na svakoj stranici različitih proizvoda, od korice do korice – pravila bih i gradila savršen dom. 

Za mene je savršen dom skromna kućica sa velikom baštom i vrtom. A dok ne dođem do toga, imam ovaj savršen stan. I nemam vremena da ga sređujem brzinom kojom sam zamislila, ali u svakom trenutku tog sređivanja ja uživam. I zaljubljena sam u sve što napravim. Tako sam zaljubljena u ovaj kutak i svaki put kada prođem kroz hodnik i vidim nešto veselo u njegovom uglu, ja se osmehnem, dodirnem tapete i nadivim se kako je tako mala ideja unela tako velike promene u ovaj prostor koji polako, ali sigurno osvaja moje srce.


Renovirali smo ovaj stan dosta dugo, međutim, on isprva nije bio planiran za nas, pa zbog toga ima par detalja koji se ne uklapaju u moj veseli stil. Hodnik je bio potpuno prazan, okrečen u toplu nijansu svetlo sive. Želela sam da krenem baš od hodnika, jer je najmanji, zahteva najmanje uređenja, a i on je prva prostorija u koju kročite kada uđete u stan.

Stari čiviluk se sastojao od dve ploče sa kukicama i bio je previše običan za moj ukus. Takođe, taj deo zida je već počeo da se prlja od kaputa, torbi i obuće. Zato sam odlučila da ga presvučem u drugu boju i iskoristim plastični tapet koji se lako održava.


Materijali i alat koji su vam potrebni, jesu: tapete u željenoj šari i dovoljnoj dužini i širini. Akrilni lak u spreju, metar, lenjir, šrafciger, makaze i olovka. Biće vam potrebna i obična čista krpa.


Prvo je potrebno skinuti kukice sa ploča. Potom dobro obrisati policu od prljavštine i prašine i pustiti je da se osuši.

Za to vreme, oprati kukice i takođe ih dobro osušiti. Ako nešto može da pokvari farbanje, to je onda prašina i njene čestice, pa je zbog toga bitno da pravilno pripremimo sve površine pre farbanja.


Ako nemate terasu, otvorite prozor u prostoriji u kojoj farbate i obavezno stavite papirnu ili neku drugu masku na lice. Postavite kukice na papir i okolo njih postavite paravan od papira, kako ne biste ofarbali ostatak nameštaja/stvari/prostorije. Poprskajte kukice tananim slojem sa udaljenosti od min. 15 cm sa svih strana i ponovite farbanje nakon 30 minuta – kada se prvi sloj dobro osuši.


Dok se kukice suše, vi možete početi sa lepljenjem tapeta. Ja sam od boja odabrala ovu mint/rezedu (malo se lošije vidi na ovim fotografijama) sa belim tačkicama i uz nju belu mat farbu za kukice. Tapete su širine 45 cm i uzela sam rolnu dugu 4m, kako bih pokrila deo zida širine 80 cm.

Rolnu sam premerila i isekla tačno onoliko koliko bi mi trebalo da oblepim unutrašnjost ploče i zid do poda. Vodite računa da tapete sečete precizno, jer ćete na taj način dobiti uredan izgled bez krivih krajeva.


Ja sam krenula od same ploče i njenog vrha, tj. donje/unutrašnje strane. Pažljivo sam i podjednako odlepila zaštitnu foliju i prvih 10 cm zalepila tik uz ivicu ploče. Sinhronizovano sam skidala foliju i mekom krpom povlačila vazduh u pravcu odozgo – nadole po samom tapetu. Na taj način sam savršeno slepila zid i tapet, isterala višak vazduha i ujednačeno prilepila obe ivice tapeta.

Lenjir mi je pomogao da uvučem tapet u ćoškove ploče i zida i dobro ga zalepim bez neravnina. Plastični lenjir takođe može poslužiti za povlačenje preko tapete i prijanjanje, ali ako su tapete nežne i lenjir oštar, može se desiti da oštetite površinu tapeta. Zbog toga sam ja odabrala čistu krpu koju sam polu-snažnim pritiskom prevlačila i na taj način ''peglala'' tapet.

Isti proces sam ponovila i sa druge strane čiviluka, jer su mi bile potrebne dve rolne od po 45 cm. Namerno sam pustila da se preklapaju, jer je zaista teško uklapati sitne šare na ne tako ravnom zidu. Iako sam vrlo vodila računa kako lepim tapet, desna strana mi je pobegla ukoso za par stepeni, ali to sam rešila tako što sam višak koji je otišao ukoso isekla i odstranila uz pomoć lenjira i skalpela, vodeći se ostatkom zida i uglom od 90 stepeni kao referencom.


Kada su se kukice potpuno osušile, vratila sam ih na svoja mesta samo preko tapeta. Ako ste pre lepljenja tapeta imali rupice od šrafova za kukice kao ja, bilo je potrebno samo izmeriti šablon razdaljine po kojim su one bušene i kasnije ih samo dobušiti preko tapeta kada ponovo budete želeli da okačite kuke.



Gornji deo čiviluka možete iskoristiti za odlaganje ključeva ili sitnih stvari, dok na podu možete napraviti mini cipelarnik od drvenih korpica. Ali, o tome neki drugi put. :)

Ono što mi se ovde tako mnogo sviđa, jeste obična i jednostavna ideja koja se realizuje za samo sat vremena, a da tako velik rezultat. Boja tapeta ide idealno uz kukice i sve se savršeno slaže sa sivkastim zidom. S obzirom da sam odabrala paletu boja za stan, sve će biti u sličnim tonovima i sve će se međusobno povezivati. Tako recimo preko puta zida sa čivilukom imam ogledalo čiji je ram potrebno ofarbati u boju tapeta, pa pored je zid za photo-wall i tako iz jedne u drugu prostoriju. Pošto još uvek nismo sredili parket, ja sam na podu kraj čiviluka stavila dve podne pločice koje su ostale od sređivanja kupatila.

P.S. Pošto je interesovanje za tapete veliko, htela sam samo da vam javim da sam ih kupila na Buvljaku, i platila sam 180 dinara metar! Ima raznih motiva i ima raznih tezgi koje ih prodaju. Ni ja nisam bila previše oduševljena izborom po tapetarskim radnjama, ali ni cenama – pa sam rešila da dam šansu Buvljaku i voilà! :) 





instagram

Neka nova jutra

March 06, 2014

Budim se i prvo što osetim jeste odmor. Ne umor i ne bol u leđima, nego odmor. Ustajem iz kreveta i zatim opažam praznu sobu punu svetlosti. Zidovi su beli, ali planiramo da ih okrečimo u neku nežnu – pastelnu boju. Gledam zid uz koji će doći ona komoda koju planiram da sredim i Nanino ogledalo. Preko puta je veliki plakar, zauzima pola sobe. Za njega čuvam posebne ideje. Obuvam svoje roze papuče na siva srca koje i odlazim kroz hodnik. Boja: pastelno tirkizna.

Idući do kupatila prolazim kraj kuhinje. Tako je velika u odnosu na onu našu staru. Ima taj mali prozor i velika vrata. A vrata vode na magičan balkon. U uglu stoji stočić na kome ću malko kasnije piti prvu jutarnju kafu i jesti svež hleb premazan džemom od bresaka. Odmah do stočića je zid na koji će ići police koje pažljivo smišljam već neko vreme. Na njima zamišljam sezonske šolje i čajnike, a imaćemo i kafe-kutak. Još uvek nismo doneli naše stvari, za sada smo preselili samo par šolja i par kutija omiljenih čajeva. Čekam da nam stigne naš frižider i da uradimo nove elemente. Smešim se. Boja: crvena.

Odlazim do kupatila da se umijem. Posmatram taj mini spa raj koji sam uredila. Posmatram veš mašinu koju konačno imamo i korpu za veš. Korpa je bela, od trske i ukrašena je sivom tkaninom na bele cvetiće. Odmah do je ormarić koji je tata napravio. Sve je belo i sivo, detalji su zeleni i tirkizni. Sve miriše na čisto, na mirisne sapune i kupke. Imamo i veliku tuš-kabinu. Imamo i grejanje u kupatilu, pa nema više trčanja od kupatila do peći tokom zime, cvokotanja kroz hodnik i kikotanja kada mi Matija donosi ćebe da se uvijem ne bi li se ugrejala. Sada imamo spa halu! Male stvari. Boja: svetlo siva.

Nastavljam u dnevnu sobu koja je najveća prostorija u stanu. Ima veliki prozor i vrata koja vode na još jedan balkon. Tu su trosed i dve fotelje u kojim zamišljam zajedničko čitanje knjiga uveče. Pored su komoda, orman i vitrina koje je Nana tolike godine brižljivo mazila i pazila. Celo to društvo ostaje, planiram s njima jednu shabby žurku. Uključujem računar, pripremam se za posao. Gledam stočić za kojim radimo trenutno, ne znam da li ima ukupno 30 cm visine. Tu smo Matija i ja postavili naše računare, kablove, priključke i modeme - napravili smo cyber kutak u stilskoj sobi. Čekamo da nam stigne naš radni sto i radne fotelje. To će biti najteži zadatak preuređivanja ovog novog stana: srediti i ušuškati veliki radni kutak u dnevnu sobu. Radujem se, volim izazove. Boja: bela.

Imam nekoliko sati do jednog posla i za to vreme moram odraditi drugi posao. Vraćam se kroz hodnik kako bih popila onu kafu čija se voda odavno ugrejala u staroj Naninoj džezvi. Hodnik je dovoljno širok da u njega stane i čiviluk, cipelarnik i lepa stazica. Čiviluk je prvi projekat koji ću raditi ovih dana. Biće mi potrebno malo farbe, lepka i tapeta. Uzbuđena sam. Boja: svetlo siva i rezedo.

Držim kafu u novom pokalu boje roze (ponovo volim roze) i otvaram vrata od balkona. Gledam na njemu sve te kutije pune starog posuđa i razmišljam kako jedva čekam da ih se rešim kako bih mogla što pre započeti projekat: ''zelena oaza''. Već smo naručili bele limene stolice, a i stočić smo rezervisali. Videla sam predivne šarene jastuke za te stolice, ali i velike podne svećnjake, kao i sve moguće varijacije na temu vintage saksija. Vidim muškatle na ormariću, palmu u ćošku i kaktuse na stočiću. Veselim se kao malo dete. Boja: bela i zelena.

Sedam za sto u kujni i mažem džem na hleb, pijem kafu i čekam da mi se Matija pridruži. Smejuljimo se i radujemo, i dalje se navikavamo na ovaj naš novi stan. Navikavamo se da imamo mesta za kuhinjski sto i stolice, da imamo balkone i da Njanja već gospodari njima. Uz smeh i dobru energiju planiramo prenošenje naših stvari iz starog stana i boju koja će ići na onaj zid u dnevnoj sobi. Nedostajaće nam ono naše malo gnezdo, ali vreme je da se krene dalje, u nove pobede.


Neću vam se izvinjavati što nisam pisala mesec dana, jer imam jako dobre razloge. Dobila sam sjajan posao koji od mene zahteva puno radno vreme i dosta angažovanja, ali uživam u njemu i kolegama koje sam upoznala. Onda sam u međuvremenu dobila još jedan posao o kome ću ovde često pisati (i kladim se da će vam se mnogo dopasti), a uz to i nekoliko projekata koji su već uveliko čekali u redu. Kao da sva ta sreća nije bila dovoljna, te je izglasano da se konačno selimo u veći stan. I dalje smo na Vračaru, samo u ulici koju jako dobro poznajem i gde sam bežala često sa časova iz gimnazije koja je tu na ćošku. Kladim se da ću sada češće nego ikada sretati onog profesora hemije koji mi je četiri godine zadavao muke i noćne more (ove more i dalje traju)... 

Sve to u jednom mesecu napravilo je havariju u mom savršeno organizovanom sistemu. Potrebno je pohvatati sve konce i sve izvesti na najlakši i najbolji mogući način. Potrebno je ostati odmoran, energičan i pozitivan čitavog dana. I onda, kada me uhvati panika i kada mi srce brzo zakuca, glava zaboli i ruke se zatresu od ribanja i nošenja kutija - ja kažem: ''Hej, čekaj! Osmeh na lice! Jeste mnogo novih situacija i stvari, ali barem je sve lepo!''... Jer prošle godine nismo imali ni deo toga, jer prošle godine i one tamo je bilo mnogo ružnih događaja i bila sam mnogo tužna. Ne smem reći glasno, već ću biti skromna: ''Mislim da nas je možda krenulo ove godine''. Zajedno smo i to je najbitnije, prošli smo kroz toliko toga i vreme je da i mi pokupimo plodove našeg vrednog rada. 

Sve fotografije su sa Instagrama, jer su mi i dalje sve stvari po kutijama – ujedno i aparat. Jedva čekam da sve raspakujem i postavim na svoje mesto, isto što i jedva čekam da krenem sa fotografisanjem. To otkrivanje novih kadrova, uglova i izvora svetlosti je prevelika sreća i ne mogu da dočekam da uradim prvi post u ovom novom domu.