bašta

Mini bašta {proleće 2013}

April 26, 2013

Neću da se izvinjavam što nisam pisala više od dve nedelje, već ću odmah da se bacim na priču. Dakle, lepo vreme je tu i na redu je prolećno raspremanje. Nemojte me pogrešno shvatiti, ja nisam neka Martha Stewart koja bi po čitav dan samo raduckala po kući i kuhinji, ali sam zato jedna od onih osoba koje vole red. Nisam Monk, ali sam mu slična po pitanju čistoće, pa je svako veliko spremanje jedna muka od barem dve nedelje. 

Ove godine sam počela od mini bašte na prozoru, jer je sve nekako mnooogo lakše kada radni dan počnete uz kaficu, podignutih nogu na fotelji i pogledom na mini ruže koje su baš jutros procvetale.

Njanja ima običaj da spava u prozoru u poslednje vreme, a ako nije tu, onda je na peći i prednjim šapama je oslonjen o okvir prozora i tako posmatra drugare u dvorištu ispod. Kako nije svestan prepreke, čitav prozor večito ima jednu horizontalnu musavu štraftu od njegovog nosića koji se blentavo sudara sa površinom stakla. A tu su ponekad i otisci šapa.. 

Tako da je prvo na redu bilo pranje prozora, jer čemu pogled na baštu, ako se ona ne vidi od musavog prozora? Naravno, zna se ko je bio Santa's Little Helper. :) 




Eh, a onda je palo planiranje na papiru, kako bih znala koje saksije ove sezone da koristim, koje veličine da uklapam i koje biljke da sadim. Pre nekoliko godina sam imala fazon da koristim samo bele saksije i crveno cveće. Sve saksije sam farbala belom farbom, ostavljajući sitne crvene i zelene detalje. Onda sam prešla na kaktuse, koji su idealno išli uz zemljane posude i tu prirodnu braonkastu boju. Kada sam se preselila u ovaj stan, nabavila sam sve tamno zelene saksije, jer sam želela da sve bude uniformisano, kako bi samo boje cveća štrčale.

Ove godine, volim boje! Šareno, što šarenije! I čak se nisam ograničavala crvenim cvećem, već sam rešila da pokušam i sa pink, nežno roze i belim laticama. 


Moja bašta se nalazi na 120cm širine prozora, u tri nivoa: deo na spoljašnjoj jedinici klima uređaja, deo na simsu i deo u unutrašnjosti prozora koji je preko leta otvoren. Prvi deo na klimi je odvojen samo za cveće i to ono koje najviše buja, poput muškatle i begonije. Drugi deo na simsu je za manje cveće poput verbene i mini ruža, dok su veće saksije rezervisane za začine i povrće, poput čeri paradajza, mohito nane, bosiljka i ruzmarina. Možda zasadim i papričicu, videću.

Unutrašnji deo prozora je pripremljen za sitne drugare: kaktuse, čuvarkuće i biljke koje tek klijaju, kao što je beba limun. Imam dva fenjera koja volim da upalim tokom vrelih, letnjih noći i tako začinim atmosferu kada mi nedostaje more. Jedan čitav deo na štoku jeste ostavljen za Njanjinu osmatračnicu, jer je on vrlo bitan deo enterijera (eksterijera). :)



Cveće sam zasadila i ono se bojažljivo širi, još uvek se privikava na novo mesto stanovanja, na nov komšiluk i fino sunce između 10 i 13h. Iz iskustva znam da tamo u septembru neću moći ni da vidim dvorište od velikih, zelenih listova i bujnih latica. Jedva čekam sve to, jer nema ničeg lepšeg od praćenja sopstvene bašte i posmatranja kako se minijaturne stabljike i pupoljci pretvaraju u mirisni vrt pun boja. 

Prazne saksije su ostavljene za začine. Prošla sam Kalenić uzduž i popreko, našla sam tezge sa dobrim rasadom i sad čekam da dobiju sve što sam planirala da kupim. April je najbolje vreme za sadnju, jer su temperature idealne, sunce još uvek nije jako, a i cene biljki su vrlo prihvatljive. 


Ovo su samo neki od ukrasa, jer sam krenula da se družim sa mini baštom tek pre nedelju dana. Još uvek ima vremena za igranje, jer moram da zasadim preostale drugare, da sredim deo sa mini biljkama i da napravim tufnaste vetrenjače. :) A možda budem pravila i patuljke koje ću smestiti na neko skriveno mesto, da mi čuvaju ovo moje mini blago.

Biljke na klimi sam postavila na dupli zeleni podmetač od letvica kako bih imala ravnu površinu za saksije sa teškim i brojnim granama - kao što je jedna od muškatla koja je viseća i pada preko jedinice. Podmetači su širi nego klima, pa je ona samim tim zaštićena od letnjih pljuskova i nemirnih listova.

Limene saksije na simsu su povezane plastičnim kanapom za veš, koji je pričvršćen o levu i desnu stranu fasade i na taj način drži sve saksije na mestu, sigurne od Nanjinjog mlataranja repom, vetra i bezobrazne dece koje imaju običaj da i Njanju i saksije gađaju kamenjem iz dvorišta. Majke mi, biću kao one babe što bacaju kofe pune ledene vode na bezobraznike ispod prozora. Samo što ću ja da kupim balone i da ih punim vodom i gađam sve maloumne budale kojima u nekom trenutku sine da gađaju riđeg mačora na jedinom prozoru sa cvećem u ružnom komšiluku! Grrr! 




Iako je mini bašta tek u nastanku, morala sam da isprobam lampice! Uh, kako će da bude dobro kada napravim domaće bruskete sa bosiljkom iz baštice, pa ih postavim na stočić ispred prozora, upalim fenjere i lampice, pa pustim neki Beirut i svemu tome nazdravim uz neko pitko belo vino.. Cin-cin! 

Beirut - Postcards From Italy  {da upotpunimo doživljaj} 



dizajn

Wallpapers pt. 7

April 12, 2013

Znate kako kažu da je proleće doba da se ljubav proba? Ja zaista verujem u to! Ako ništa drugo, ja sam svoju ljubav upoznala tokom aprila, tokom najlepšeg proleća, te je za mene ovo mesec ljubavi. A evo ga i proleće, konačno, juče se predalo.

Pustila bih vas još malo da se igrate sa onim wallpaperima od prošlog puta, ali imam neke planove koji uskoro moraju da se realizuju, te su iziskivali novi dizajn. A bejah inspirisana, da se ne ponavljam - ljubav u aprilu. Mhm, bićete obavešteni na vreme, no frx! A sada, hajdemo svi po kapkejk, šećerlemu, sladoled, lilihip ili poljubac - i pravac u šetnju! 


 *
za download wallpapera Pink kapkejk, klik OVDE


 *
za download wallpapera Ptičice, klik OVDE


gomasio

Sezona salata

April 10, 2013

Znate ono kad u filmovima žele da predstave neku devojku površnom i dosadnom (obično glumicu ili manekenku), pa je onda nacrtaju u restoran, nakinđurenu i skockanu, te ona za večeru naručuje salatu - naspram njenog udvarača koji naručuje i predjelo, i glavno jelo, a i desert? E, to me je uvek nerviralo! ''Ljudi, stvarno nije fer!'' 

Ja umem da naručim čitavu pizzu samo za sebe, ali takođe volim da pojedem i salatu! I da stvarno uživam u njoj, a ne da mučim sebe jer sam na dijeti.. Jednostavno, organizam vam traži nešto sočno, sveže i zeleno, kao kada vas muči želudac, pa ste željni kuvane, čorbaste hrane. 

A evo nas, zašli smo u sezonu salata! Takođe, i u sezonu alergija, ali meni nije problem da  rizikujem napad gušenja - samo da bih svim čulima osetila proleće na Kaleniću.  Tako sam danas po onoj kiši rešila da odem po neke povrćke i svoj organizam napunim vitaminima. 

Kao što sam pomenula u prethodnom postu, nisam prestala da trčim i nisam završila sa dijetom. I dalje postoje kilogrami koji moraju da nestanu, a proleće je odličan pokretač i motivator. U slučaju da ste početnik što se tiče trčanja ili pak vežbanja, zamoliću vas da prelistate članke koje sam pisala za trcanje.rs. Svi članci su izdvojeni i kod mene na blogu, u posebnoj sekciji OVDE. U tim tekstovima postoje recepti i saveti koji se odnose na zdravu hranu, na prve korake na stazi, itd. Na blogu sam sve postove koji se tiču zdravlja, dijeta i treninga, označila tagom ZDRAVO, pa će vam sve biti sortirano na jednom mestu. 

Što se tiče mog plana&programa gde je cilj da se vratim na svoju normalnu težinu, on ukratko ide ovako:

Ponedeljak - petak:

doručak - voće/ceđeni sok/frape
ručak - salata/kuvano/bareno/pečeno jelo/čorbasto jelo/jedno parče hleba
večera - lagani sendvič/salata/granola
užina - čaj sa/bez meda

Vikend:

doručakvoće/ceđeni sok/frape
ručak - bez ograničenja (jedna porcija)
večerabez ograničenja (jedna porcija)
užina - voće/čaj sa/bez meda

Trčanje i trening snage:

ponedeljak - trčanje + istezanje
utorak - trening snage (čučnjevi + tegići + vežbe za leđa + trbušnjaci + vežbe za noge + istezanje)
sreda - trčanje + istezanje
četvrtak - trening snage (čučnjevi + tegići + vežbe za leđa + trbušnjaci + vežbe za noge + istezanje)
petak - trčanje + istezanje
vikend - odmaranje

Dakle, da se ne bih ovde ponavljala, sve recepte, objašnjenja, savete, programe i režime imate u mojim tekstovima za trcanje.rs. :) A sada, salata.


Nakon pola sata zujanja po Kaleniću, dođoh kući punih ruku. Njanja se već bio sakrio u kesu sa mladim lukom, i samo se čulo slatko mljackanje. Šta ćeš, voli čovek zelene liske, pa to ti je. Stavila sam jedno jaje da se bari i za to vreme sam uzela da iseckam povrće. 

Zelena salata mi je obavezna osnova. Sa njom još kombinujem rendanu šargarepu, crveni kupus, iceberg salatu i ponekad zeleni kupus. Može se dodati rukola, radič, celer, ma bilo šta zeleno i sveže. Danas sam u salatu umešala i jedan mali paradajz, trećinu krastavca, trećinu crvene paprike, tri zelene masline, četiri rotkvice, jedan mladi luk, jedno bareno jaje i jedno tostirano parče kukuruznog hleba.

Obično salatu pravim sa 100-150g grilovanog mesa iseckanog na kockice. Pošto mi se danas nije jelo meso, jaje i parče hleba su poslužili kao oni hranljivi sastojci koji pomažu prolongiranju sitosti. 


Što se tiče začina, uvek dodajem gomasio umesto soli, vrlo malo zelenog bibera, bosiljak i maslinovo ulje. Kako u ovoj verziji salate nisam dodala mladi sir (koji inače više volim od feta sira - a i zdraviji je), rešila sam da povrće prelijem sa 1dl jogurta i sve dobro izmešam. Ne znam da li ste ranije probali jogurt kao preliv, ali ako niste - ja vam ga savetujem kao pod obavezno!

Svi prelivi i sosevi za salate koje gotove kupujete po prodavnicama (a i lancima ''zdravih'' hrana) - možete slobodno da bacite, jer oni vam samo zamažu ukus svežeg povrća i unište sve one hranljive sastojke koje ste uneli tom salatom. Ne bih čak ni da počinjem o tome koliko šećera i aditiva sadrže.. A što je najbolje od svega, sve te dresinge možete i sami da napravite, ali od svežih i zdravih namirnica. Hm, da li ja to vidim potencijalni novi post pod parolom: ''zdravo za umakanje&prelivanje''? :) 




feta

Empanade sa dve vrste nadeva

April 08, 2013

Nije me bilo dugo sa receptima i znam da to nije u redu. Posebno što su neki od vas počeli da prate ovaj blog s idejom da je on food blog. Da, hrana jeste vrlo bitan deo Slurporama priče i zbog toga sam rešila da ispravim grešku i vratim se pisanju o jelima i receptima.

Naime, bila sam se obavezala da pišem za trcanje.rs i kako sam tamo vodila jednu priču o zdravom životu, vežbanju i pripremama za polumaraton, tako sam osećala grižu savest da ovde objavljujem recepte sa jelima koja i nisu u okvirima zdravog. Ok, nisu ni nezdrava, ali se nisu uklapala u moj plan. 

Polumaraton je odložen za kraj septembra (pa onda ipak nije, pa jeste, pa nije), a ja sam se u međuvremenu razbolela do te mere da nisam mrdala iz kreveta i priča sa trčanjem se završila, barem ona gde ja pišem članke za njih. 

Nastaviću s pisanjem o treninzima i trčanju, kao i o zdravim receptima, ali ovaj put se neću plašiti da okačim i recepte koji se ne uklapaju u plan&program mršavljenja, obećavam. :) 

A sada.. hrana! :) Koliko sam se samo plašila testa ranije i bila sam ubeđena da mi nikada neće uspeti da napravim savršene pekarske kifle kao moja mama ili pizza testo kao u voljenim restoranima. A onda sam rešila da probam tu igru brašna, kvasca i vode i pokušam da iznenadim sebe. I jesam se iznenadila, pozitivno, i od tada ne prestajem da mesim. 

Beše nedelja, lep i sunčan dan, imali smo goste u toku podneva i ja sam želela da napravim neko ukusno posluženje, da taman stane između dva prsta, dva gutljaja čaja i dve interesantne priče. ''Sokine kiflice'' - kako je pisao naziv recepta - uzeh da ih malo izmenim i napravim empanade sa dve vrste nadeva.


Potrebne namirnice za testo:

- 1kg brašna (tip 500)
- 500ml mleka
- 2 kafene šoljice ulja
- 1 kašičica soli
- 1 kašičica šećera
- 1 kvasac
- 1 margarin

Potrebne namirnice za nadev sa slaninom:

- 200g pančete
- 100g feta sira
- 1 jaje
- bosiljak, biber

Potrebne namirnice za nadev sa maslinama:

- 50g zelenih maslina (bez koštice)
- 100g feta sira
- 1 jaje
- 3 čena belog luka
- bosiljak

Testo umestite da bude glatko i elastično, te ga pokrijte folijom i ostavite u frižideru na sat vremena. Kada naraste, premesite ga još jednom i podelite na dva dela (jedan nadev - jedna polovina testa). Testo razvucite oklagijom da bude što tanje i modlom (ili čašom) prečnika oko 7cm isecite krugove. 

Sastojke za svaki nadev dobro usitnite i pomešajte sa po jednim jajetom kako bi ono povezalo masu. Na pola viljuške dodajte nadev testu u centralni deo i preklopite ga da dobijete polukrug. Viljuškom utisnite krajeve testa, kako se empanade ne bi otvarale pri pečenju. Čak možete premazati krajeve testa hladnom vodom, kako bi se ono dobro zalepilo. Postavite empanade na papir za pečenje i premažite ih umućenim jajetom uz pomoć četkice. Pecite ih na 250 stepeni dok ne porumene. 


Ono što je krasno (krasno, hehe, sad mi sinu ta reč) kod njih, jeste što su hrskave spolja, a divno mekane iznutra. I mogu da se filuju različitim nadevima, pa čak i slatkim. Ja sam npr. na licu mesta smislila koje nadeve da upotrebim, samo sam zavirila u frižider. :) Možda ću sledeći put staviti pola kvasca umesto celog, čisto da vidim da li ću uspeti da dobijem još hrskavije krajeve. Od 1kg brašna, dobićete dve pune do vrha vangle empanada i nećete moći da se odlučite koji je nadev lepši! Preporučujem vam ovo pecivo iz razloga što se vrlo lako pravi i vrlo brzo peče. 

Taman kada budete bili ubeđeni da je slan'n'ca onaj čaroban sastojak koji daje šmek ovom ukusnom pecivu, probaćete nadev sa maslinama i ostaćete zatečeni mediteranskim aromama uvijenim u najmekše testo. Mogu se gustirati uz čaj ili kafu, ali najbolje idu uz ohlađeni jogurt. Prijatno! :) 


about me

All about Iv

April 03, 2013


Planirala sam ovaj post za neki drugi put, ali određena dešavanja su me navela da ga ipak napišem večeras. Vrlo lično, vrlo ja. Još mu on dođe kao odgovor na neka od vaših pitanja. 

Moje pravo ime je Ivana Popović. I ne, nemam problem sa svojim imenom, :) čak ga vrlo volim. Mali Iv je nadimak nastao iz dva nadimka: Iv - kako me većina prijatelja zove i Mali - kako me neki prijatelji zovu. U fazama kada sam želela da obrišem facebook profil pre nekoliko godina, promenila sam pravo ime i prezime u Mali Iv i tako sam se sakrila od brojnog dodavanja od strane manje poznatih i nepoznatih ljudi. Tu negde se pojavio Pinterest, 8tracks, pa i blog, te je sve ostalo sa nazivom Mali Iv. 

Kako je ''Mali Iv'' postao javni nadimak, tako sam rešila da ga preuzmem kao svoj ultimativni pseudonim, da ga ubacim u logo i da insistiram da me ljudi potpisuju na taj način. 

Logo koji možete videti u formi vodenog žiga u donjem, desnom uglu pokazuje koje su moje fotografije, odnosno, koje su fotografije autorske. Taj logo je nastao još davne 2001. godine, samo što sam po nastanku bloga dodala ''mali iv'' na njega. Nisam planirala da ga koristim i u zrelom dobu, odnosno, nisam planirala da mi ostane kao logo koji ću upotrebljavati i kada počnem da se bavim dizajnom profesionalno, međutim, toliko sam se vezala za njega i toliko mi je faza stvaranja obeležio - da sam rešila da ga zadržim.

Kao pravi internet freak, tad bejah opčinjena mIRC-om i počeh otkrivati čari elektronskog dopisivanja, te mi je monkey A (@) poslužio kao inspiracija. Ja sam ga samo uobličila u četvrtastu formu koju sam oduvek volela i ubacila sam čitavo ime i prezime u njegov sklop i tako dobila logo koji koristim i danas.

Kao što je navedeno na stranici About Me Preostali foto materijal je u 99% slučajeva iz lične arhive koju sačinjavaju fotografije sa različitih pic/img/photo portala kao što su Pinterest i WeHeartIt, gde je izvor i potpis autora uglavnom izostavljen. Ako kojim slučajem naiđete na vašu fotografiju koja je iskorišćena na mom blogu (bez vašeg dopuštenja, potpisa i sl.), molim vas da me obavestite putem navedenog maila, kako bismo ispravili tu nenamernu grešku.

Naziv bloga Slurp-O-Rama & Cutensils je igra reči, odnosno složenica. Slurporama - Slurp {to eat or drink something noisily} i O-Rama {wide view of} se odnosi na onaj deo bloga o hrani i receptima, dok se Cutensils - Cute {pretty, fetching} i Utensils {ainstrument or device for domestic use, in the kitchen} odnosi na sve ono lepo, slatko i malo (Sreća je u malim stvarima). 

Aparat koji koristim jeste Canon EOS Rebel X Si iliti EOS 450D po nama poznatom nazivu. Objektivi su Canon EF-S 18-55mm f/3.5-5.6 IS, Canon EF 75-300mm f/4-5.6 III USM, kao i Tamron AF 28-75mm F/2.8 XR Di LD Aspherical (IF). Na srpskom: oprema uz pomoć koje dobijam fotografije jeste prilično zastarela (2008.) i prosta. ''Fora'' je u mnooogo, mnooogo vežbanja, kadriranja, proučavanja svetlosti, kompozicije, uglova, teksture, uklapanja boja, itd. 

Nikada nisam uzimala časove fotografije, niti sam imala F od fotografije kao predmet na fakultetu. Nikada nisam išla na kurseve, niti sam imala mentora. Moj tata je zaljubljenik u fotografiju i imamo veliku kolekciju aparata, ali sve što sam ikada od njega naučila jeste: ''Moraš sama da istražuješ''. :) Tako da sam sama uzela nekog prvog idiota u ruke i počela da škljocam do besvesti. Ovo vam pričam jer hoću da vam objasnim da je ono opravdanje ''Nemam dobre fotografije, zato što nemam dobar aparat'' ili ''Počeću da se bavim fotografijom tek kada nabavim dobar, skup, težak i velik aparat'' - samo glupost.

Kad smo kod fakulteta, htedoh samo da napomenem da jesam i industrijski i web dizajner. Industrijski dizajn sam studirala na Politehničkoj Akademiji (više ne znam kako je tačno zovu), a onda sam rešila da upišem web na IT Akademiji i tako naučim i grafički (koliko je to moguće) i web dizajn u jednom potezu. Odmah da vam kažem - ništa posebno ja tamo nisam naučila. Sve što sam ikada naučila i koristila u praksi, naučila sam potpuno sama, uz pomoć papira, olovke i hvalatinatome interneta. Politehničku sam upisala tako što sam sama sebe spremala nedelju dana. Prosek mi je bio 9.6 i jedini ispit koji sam ikada pala jeste slikanje. :) 

Tako da se danas bavim i industrijskim i grafičkim, a i web dizajnom, ali kako sve više sazrevam, shvatam da me ljubav ka grafičkom polako udaljava od uređivanja enterijera i kucanja koda. Da živimo u nekom normalnom vremenu, od dizajniranja enterijera bih vrlo lepo živela, ali kako naš narod vrhuncem dizajna smatra crnu, minimalističku kuhinju od medijapana, za koju su spremni da izdvoje tek par stotina novčanica - od te struke nema 'leba. A za grafički dizajn vam je potrebno mnogo mašte, računar, odgovarajući program i eventualno dobar ram da sve to lepo okačite na zid.

Ne znam kako se zove (ako uopšte postoji naziv) taj problem koji imam, ali vrlo često ne mogu da izgovorim ili napišem neke dobro poznate fraze, tipa: ono-ovo, vamo-tamo, Žika-Mika-Pera i još ko zna šta - jer ih večito obrnem u neki svoj logični red i nikada ne znam kako se pravilno kaže. :) Imam običaj da potpuno istumbam redosled reči u rečenici i da to ne primetim dok mi Matija ne ukaže na greške. 

Kada je napolju vlažno, sparno i kišno, ne vidim baš najbolje. Takođe, kada previše dugo radim za računarom, ne vidim baš najbolje. Dioptrija mi je minimalna (-0.25), ali ipak ponekad nosim naočari jer mi pomažu da bistrije vidim (pa, normalno) i da mi se ne manta u glavi. :) 

Njanja se zapravo zove Mihajlo, kako ga je imenovala njegova kuma Sana. Zovemo ga Njanja jer je kao mali često trtljao nešto u skladu sa tim zvukom ''njanjanja'', pa je otuda ostalo ovo Bajagino ime. Pored Njanje, imam i Shiretoko Of Hasaki Team, iliti Lecu. Lea je ženka Akite Inu (japanske Akite - ne one što su je mešali sa Mastifima i sl.) i ima 14 godina. Akita Inu je polarni, borbeni pas, jedna od najčistokrvnijih rasa na svetu. Ako ikada više budem imala psa, to će biti Akita. Lea ne živi sa nama, jer je velika, pa, skoro kao ja, tako da je ostala kod mojih roditelja, u većem, prostranijem stanu, čija zgrada ima i dvorište.

M, Mati ili Matija - čije se ime ovde često pominje - jeste moj dečko/muž/verenik. Po pravom statusu, mi smo vereni još od 2010., ali kako već dugo živimo zajedno, gledamo na sve to kao da smo u braku. Venčanja će biti, polako, ne žuri nam se. :)

Dosta često spominjem Kalemegdan i Kalenić, a pošto nisu tako blizu, evo objašnjenja.. Ja sam rođena i čitav život sam živela u krugu dvojke, tamo između tri venca: Kosančićevog, Zelenog i Obilićevog. Pre dve godine sam se preselila na Vračar, koji mi je već uveliko bio kao druga kuća jer sam tu išla u XIV gimnaziju. Bulevar mi dođe kao dvorište.

Moja prirodna boja kose je zift crna. Volim muziku više od ičega, ali posebno uživam u prog i metal bendovima. Volim tufne, volim pruge, volim tirkiznu, ali nemam omiljenu boju. Jedina boja koju ne volim jeste narandžasta. Ne volim torte i kolače, jedini slatkiš koji priznajem jeste čokolada. San mi je da se bavim padobranstvom, iako se plašim visine. Mislim da bih time prebrodila sve strahove. 

Ubila bih za dobro parče italijanske pizze. Najviše pijem crne čajeve. Ne volim gazirano, ali ponekad popijem Pepsi Twist. Vozila sam skejt, sada vozim ljubičasti Twingo. Slomila sam zglobove obe ruke i to istovremeno, tako što sam se zakucala u zid bajkom koji nije imao kočnice. Bila sam III razred osnovne. Sada mrzim svaku naglu promenu vremena. 

Ponekad želim da napravim drugi blog koji bi se zvao The Dark Side Of Iv, gde bih mogla da pišem o svim onim stvarima koje me nerviraju, a da ne kvarim sva ova srećna mesta na Slurporami. Neću to uraditi, samo se šalim. Zaista pijem čajeve i napitke onako kako ih predstavljam na fotografijama: sa hiljadu šoljica, posuda, poslužavnika, sve upareno.

Volim da nosim haljine i potpetice i zapravo umem da hodam na njima. Volim da plešem. Trenirala sam mačevanje. Planiram da otvorim svoj bistro. Želim da vidim San Francisko, Rio, Kejptaun, Kopenhagen, Lasu, Bangkok i Tokio. Volim ovaj blog i on mi donosi mnogo sreće. Bolji je od bilo kakvog terapeuta! :)

Eto, toliko od mene, u bukvalnom smislu te reči. Nadam se da sam odgovorila na vaša pitanja i nadam se da se sada bolje znamo. Barem vi mene.. Čisto da vidite da i kod mene postoje tmurni i kišni dani i da nije baš sve tako tufnasto - ali zaista se trudim da ulepšam i vama, ali i sebi - život, dane, nedelje, kiše, snegove, duge zime i loše trenutke. :*

Steve Vai - All About Eve  {u skladu sa naslovom}