blog

HRH pizza

November 29, 2012

Recept iz posta: Zucchini pizza sa milinkuvar.com.

Već sam spomenula koliko volim italijansku kuhinju! Ona je verovatno moj jedini guilty pleasure  kada je hrana u pitanju. Zaista svemu mogu da odolim, i slatkišima i vinu i kafi, ali kada je pasta ili dobra pizza u pitanju, potrebno mi je mnogo samokontrole. Pastu jedem samo kada imam vremena da je pripremam - što su retki slučajevi, dok je za pizzu potrebno 15 minuta. Iz zdravstvenih razloga, trudim se iz sve snage da budem vrlo lenja kada je pravljenje testa u pitanju, kako bih na sve moguće načine izbegla konzumiranje ove ludački dobre (ali i nezdrave) klope.

Kao opravdanje, pomenuću da ja jedem samo one prave pizze, odnosno pizze po originalnom italijanskom receptu, što znači tanko testo, sos od paradajza, sveži začini i što manje ostalih dodataka. Kada čujem da je nekome omiljena pizza capricciosa, dođe mi dumrem, jer ne volim pečurke na pizzi i ne volim kilo kačkavalja i ne volim kečap umesto sosa! Moja omiljena verzija je hrskavo testo + sos + bosiljak + vrlo malo parmezana + par listića dobre pršute + pune šake sveže rukole. I ne tri vrste mesa, pa tri vrste jeftinog sira, pa povrće, šampinjoni koji samo natope ono testo pa bude gnjecavo i ne debelo testo! Ali o Parmi nekom drugom prilikom, jer sada želim da vam predstavim neku drugu pizzu, onu koja je omiljena kod mojih gostiju.


Sa ovim receptom sam prošle nedelje gostovala kod mile mi koleginice Milice, na njenom blogu Milin kuvar za koji svi već znate, sigurna sam. Osetila sam takvu čast što mi je pružila priliku da se pridružim njenim sjajnim receptima i fotografijama, da sam se u jednom trenutku uplašila kako moja Zucchini pizza nije dovoljno posebna za takvo društvo. Međutim, svako jelo koje za sobom ostavi gomilu olizanih tanjira, jednostavno mora biti dobro, zar ne? :)

Ovom prilikom želim da joj se zahvalim na predivnom uvodu, kao i na sjajnim komentarima koje sam dobila od vas, divnih ljudi. Recept za superhrskavo testo i Zucchini pizzu možete pročitati ovde: ''Slurp-O-Rama & Cutensils'' - Zato što SVI znaju zašto.


arts and crafts

Radost skrivena u koverti

November 28, 2012

Kažem ja lepo, blog me je obogatio za dobru gomilu drugara! Pre nekog vremena, upoznala sam mladog gospodina Alena iz BiH koji vodi blog Dobri čajevi. Naravno, odmah sam se povezala i sa fb stranicom, te sam ubrzo saznala da je osnovana grupa koja se bavi mesečnom razmenom čajeva. Dobri čajevi - razmjena čajeva trenutno broji 25 članova sa Balkana, ali i iz drugih zemalja Evrope i pre dve nedelje smo imali prvu razmenu. Pridružite se grupi, ubacimo vaše ime na listu, generički je izmešamo i na osnovu nove liste koju dobijemo, svaki član šalje čajeve onom članu koji se nalazi ispred njega na listi. Ja sam pošiljku ovog meseca slala za Kopenhagen i jeste da sam imala malo problema, ali vredi mrdnuti guzicu zarad ovako nečeg!


Dakle, ideja je da svakog meseca (između 10. i 15. dana) šaljemo koverte sa uzorcima čajeva za koje mislimo da su interesantni. Od 15 do 50g je neki prosek, mogu filter kesice, kao i čaj u rinfuzi. Drugari iz grupe su bili vrlo maštoviti, pa su čajeve pakovali na različite načine + još neka mini iznenađenja uz njih. Kada šaljete koverte, plaćate vrlo sitnu poštarinu i oni mogu stati u bilo koje sanduče. Ja sam svoj paketić slala za Dansku i platila sam poštarinu sa sve zaštitnom kovertom 1e! Jeste da su pravili mali problem oko toga što šaljem čajeve koji nisu u svom originalnom pakovanju - ali na kraju sam im rekla da lepo otvore kesice i skuvaju sebi jedan ako su sumnjivi. Ja sam jedina imala problem sa carinom, tako da se nadam da će mi ovo slanje iz drugog puta uspeti jer imam dve koverte i ova zaštitna je bela i bez detalja o tome šta šaljem. * Note to myself: sledeći put sve odmah spakovati u veliku, belu kovertu i dati na slanje bez preteranog trtljanja sa radnikom na šalteru pošte!

Kako sam imala vremena da se po drugi put poigram sa dizajnom koverte, a i šaljem jednoj dami, evo rezultata.


Kesice sam napravila od običnog papira tako da liče na male koverte sa delom koji se preklapa i on je pričvršćen spajalicom. Naziv čaja, brend i sastojci su ispisani na kartončiću i takođe pričvršćeni spajalicom. Tako sam zapakovala tri vrste čaja i na to sam dodala i tri vrste u filter kesicama, te sam sve ukupno poslala 6 vrsta za oko 12 šolja.


Koverta je zbog ove papirne čipke ispala previše nežna, pa je sreća što sam uzela dodatnu, veću kovertu kao zaštitu. Ne mogu da dočekam da stigne u Dansku, kao što ne mogu da dočekam da počnem sa pravljenjem sledećeg paketa za narednu razmenu. Ako vas zanima kako izgledaju ostale pošiljke i koje smo to čajeve slali ovog meseca, dobrodošli ste u grupi! :)


Ja sam svoj paket dobila još prošle nedelje i toliko sam bila uzbuđena kada sam ugledala kovertu u sandučetu, da sam usput potpuno zaboravila šta je trebalo da kupim u prodavnici u koju sam prvobitno krenula. Dakle, dobila sam Darjeeling Autumnal SFTGFOP1, Pi Lo Chun (zeleni čaj - Tajvan) i Darjeeling Silvery Oolong (polufermentisani - severna Indija), svi iz Dallmayr franšize u Minhenu. Prvi koji sam probala jeste zeleni Pi Lo Chun i oduševio me je blag i slatkast ukus, pa sam odlučila da ga tog dana pijem uz ručak koji sam pravila.


Moram da zaključim kako se skoro nisam obradovala ovoliko nekoj grupi i akciji poput razmene čajeva. Kako naiđe zima, tako povadim sve one zimske šolje i spustim kutijice sa čajevima na one police koje su pri ruci jer ih pijem skoro pa kao umesto vode. I leti ih volim, ali hladno vreme, sneg i kiša prosto nameću rituale ispijanja čaja više nego bilo koje drugo godišnje doba. Imam u planu da na neko vreme izbacim kafu iz srećnih rituala, pa eto prilike da isprobam što više čajeva koje budem dobila - ali, o tome u nekom od sledećih postova. ;)


I za kraj, htela sam sa vama da podelim svoju čajnu policu, jer smo svi u grupi imali zadatak da fotkamo gomilice čaja i teaware koje posedujemo. 

P.S. Još jedan odličan blog posvećen čaju, a vodi ga moja drugarka u trčanju, Maja: Čajna vila.


knjige

Zimnica od knjiga

November 22, 2012

Malo sam zabušavala sa pisanjem ovih dana, em zbog Nani, em zbog posla, a i oni koji se druže sa mnom na facebooku znaju da imam neke biatches sprat iznad zbog kojih ne mogu da spavam - pa sam mrzovoljna. Nego, planiram već neko vreme da napišem listu knjiga koje bih preporučila. Zaista, zaistaaa težak posao, te sam smislila da radim po principu kao i sa filmovima, blogovima i muzikom koje vam preporučujem na kašičicu. Neću vam preporučivati onu školsku lektiru (o kojoj sam pisala OVDE), već ću da se fokusiram na svakodnevne i obične knjige za koje mislim da im vredi posvetiti malo više pažnje.


Ja zimi najviše čitam, jer tada najmanje šetam. Ako mi posao dopusti, pročitam i po nekoliko knjiga mesečno. Dešava se npr. da kada znam kako imam neki važan projekat koji mora biti gotov u narednih nekoliko nedelja - ja idem po kući i sakrivam knjige od sebe same. To me uvek podseti na moju Maxi koja dok je spremala ispite u toku studiranja, zabranjivala nam je da joj poklanjamo i preporučujemo knjige jer bi tako zabušavala u učenju gradiva. To je ono kada se navučete na neke stranice i onda ste u stanju da sedite do zore, gutate slova od umora, ali i dalje nastavljate da čitate.. pa, dok ne zazvoni alarm za buđenje kako biste otišli na posao. A onda jedva čekate da se vratite kući i nastavite sa čitanjem.

Hehe, sad sam se setila jedne situacije. Bila sam možda prvi razred gimnazije i moji su slavili Slavu, a u tom periodu čitala sam Hari Potera. Ne sećam se na kojoj sam tačno knjizi bila, ali znam da mi je bilo ostalo oko 10-ak stranica do kraja (svi koji su čitali HP-a, znaju koliko su knjige baš na kraju najuzbudljivije!). Ja sam bila rešila da je taj dan pročitam, ma šta bilo! I tako, na tih 10 stranica do kraja, dođoše prvi gosti. Odlep! Hajde da se pozdravim, da pomognem mami da postavi i sl., al' što su me udavili da sedim sa njima i pričam, a ono neki matorani - niš' zanimljivo. I usred neke polemike, ja se lepo išunjam iz dnevne sobe i pobegnem u kupatilo i tamo se zaključam sa knjigom! Sva sreća te brzo čitam, jer je moja mama već počela da paniči, a tata da se drnda (naravno) oko toga gde sam, da li mi je dobro, zašto sam tako dugo tamo - a oni jednostavno nisu mogli da razumeju da sam morala tih nekoliko poslednjih stranica da pročitam još jednom, onako smirena srca - sad kad sam otkrila veliku misteriju na kraju. :)


A, evo i deset sastojaka potrebnih za idealnu zimnicu od knjiga: 

* Mesec od hartije - Džo Dejvid Braun
Kakva knjiga! Kakav film! Nasledila sam je od roditelja i od tada je ne ispuštam iz vidokruga. Ako vam se čita dirljiva, iskrena i porodična priča o ocu i ćerki, onda je ova knjiga pravi i prvi izbor - i taman se čita za jedno popodne. Npr., skuvate vruć kakao, ugnjezdite se u omiljenu fotelju, stavite da se skida film i bacite se na čitanje. Molim vas, ne propuštajte ovu knjigu!

* Devojka sa pomorandžama - Justejn Gorder
Da li je ovom genijalnom čoveku uopšte potreban uvod? Jedna od najlepših ljubavnih priča, upakovana u neiskvarenu romansu, iskrena osećanja i otkucaje razigranog srca. A ako ste u prilici, a niste čitali do sada - obavezno nabavite (hm, sve njegove knjige?) Sofijin svet, jer ona je biblija istorije filozofije.

* Vidimo se u Kapkejk kafeu - Dženi Kolgan
Nemojte dozvoliti da vas šarene korice odbiju, jer ne možete da zamislite šta se sve krije iza njih! Odlična, lagana knjiga koja se čita u jednom dahu. I ne samo da je zabavna, već vrlo pokretačka i inspirativna. I da, idealna je za ljubitelje kulinarija, jer je puna recepata za superukusne slatkiše! 

* Šangaj bejbi - Vei Hui 
Sećam se da sam je kupila vrlo davno na nekom sajmu knjiga. Možda preteča 50 Nijansi siva, ali na onaj nekomercijalni način. Čak je bila i zabranjena u Kini, a pre par godina je izdat i nastavak. Ne spada u srećne knjige, ali ume da opčini, jer je sexy, setna i graciozna.

* Treće oko - Lobsang Rampa 
Hehe, nije ono Treće oko kao časopis o ezoteriji. Već autobiografija jednog lame i njegov put od malenog bića ka uzvišenom. Ako volite lamaizam i budizam, želite da čujete više o Tibetu i Lasi, i verujete u ono nešto iznad nas - želim vam ovu knjigu.

* Djui - Viki Majron 
Evo, citiraću izdavače: ''Kakav uticaj može da ima jedna životinja? Koliko života može da dotakne jedan mačak? Kako je moguće da napušteno mače pretvori malu biblioteku u mesto okupljanja i turističku atrakciju, nadahne klasični američki gradić, poveže čitavu oblast i, konačno, postane poznato širom sveta? Ne možete ni pomisliti da odgovorite na ova pitanja dok ne čujete priču o Djuiju Ridmoru Buksu, voljenom mačku biblioteke u Spenseru, u Ajovi.''

* Spletkarenje sa sopstvenom dušom - Marija Jovanović
Naša Spisateljica. I to sa ponosnim i velikim S! Dakle, ne ''spisateljica'' kao cice iz silikonske doline s' tek četvrtinom vokabulara, već prava žena, autorka - pisac. Romansa utkana u filozofiju, uz zvuke grčke muzike sa magičnih ostrva, preispitivanje života i porodične veze. Sve njene knjige su odlične, ali ova mi je favorit, jer sam emotivno vezana za nju. 

* Prepoznavanje obrazaca - Vilijem Gibson
Moj ljubimac. Jedan od kraljeva SF žanra, pored Dika, Asimova, Balarda, Barovsa, Lavkrafta, Klarka, Lema i Verna. Jedna od kasnijih knjiga, mnogo nakon čuvenog Neuromansera (cyberpunk, cyberspace, LED tehnologije itd). Iako ovaj naslov nije pravo SF štivo, kao što smo navikli kod Gibsona, dobar je kao uvod u njegov svemir. 

* Svet po Klarksonu - Džeremi Klarkson
Top Gear? Ako ne znate za ovu trojku, pa vi ste ludi! Preveli su je kod nas pre par godina i sa osmehom smo je kupili. Nakon toga počeli smo da sakupljamo i sve one na engleskom, jer gospodin Klarkson je jedan cinični starkelja/kenjator - genije! Naravno da knjige nisu o kolima, jer čovek piše za The Sunday Times tolike godine i ovo je samo prvi deo zbirke njegovih kolumni. * Odličan poklon za vašeg dragog, a preveden je i drugi deo!

* Najbolje za muškarca - Džon O'Farel
I za kraj, još jedna knjiga koja može biti dobar poklon za muški deo populacije. Vrlo lagana, duhovita i poučna. I pročitali su je u dahu skoro svi moji muški prijatelji i znam da su godinama kasnije imali neke reference na kontu ove priče, pa eto, zabavite ih!


P.S. Pozivam vas da dođete na ex YU blog party na blogu kod Saškonele: ...CreaCtive... da upoznamo i vaš blog, pročitamo ono što imate da kažete i da se družimo (možda zbućkamo i neke koktele). :) 

bundeva

Butternut squash soup

November 21, 2012

Bundevu sam probala još kao mala, i to u slatkoj verziji u piti. Sećam se da sam bila opčinjena pitom, ali pošto niko od mojih bližnjih više ništa ne sprema od bundeve, ostala sam uskraćena za sve ostale, divne recepte. E, onda je došla jesen i foodblogeri su poludeli sa najraznovrsnijim jelima sa ovom nandžarastom divotom i ja se naterah da se malo podsetim detinjstva.


Čorba od bundeve je bila prva na listi, taman da ugreje i srce i tibu u ovim hladnim danima. Naišla sam na dva recepta koja su mi se dopala, jedan je Zokin sa bloga My pans and pots, a drugi je Milicin sa bloga Na tanjiru. Odlučila sam se za Milicin, jer u tom momentu nisam imala odgovarajući pirinač (Zoka stavlja pirinač, a Milica krompir) u kući, ali sledeći put biću bolje pripremljena. Dakle, recept ide ovako..

Potrebne namirnice za 6 porcija:

- 200g bundeve (slobodno tražite Butternut, znaju šta je u pitanju - ona vam je kruškastog oblika i ukus vuče na pečene lešnike)
- 4 srednja krompira
- 2 srednje šargarepe
- 1 stabljika celera
- 1 glavica crnog luka
- 1 glavica belog luka
- oko 1.5l bujona od povrća
- 1 čaša kisele pavlake (180ml)
- maslinovo ulje
- morska so, biber, svež ruzmarin

Bundevu oljuštite, isecite na tanke kriške i poređajte je na papir za pečenje u pleh. Beli luk razdelite na čenove i tako ga u ljusci umetnite među parčiće bundeve. Sve to poprskajte sa malo maslinovog ulja, posolite i pobiberite. Poslušala sam Milicu, te sam stavila i grančice svežeg ruzmarina - ali prethodno premazane maslinovim uljem! Pecite u rerni zagrejanoj na 200 stepeni, dok bundeva potpuno ne omekša (oko 30-ak minuta). 

Dok se nandžarasta divota peče, u šerpi na par kašika maslinovog ulja prodinstajte sitno seckani crni luk, šargarepu, krompir i celer. Nakon nekoliko minuta, dodajte bujon (ili kocku u 1.5l vode), začinite po ukusu i sačekajte da proključa. Kada je bundeva gotova, iseckajte je na kockice, razdvojte pastu iz ljuski belog luka i dodajte čorbi. Onog momenta kada krompir omekša, čorba je gotova, te možete skloniti šerpu sa vatre i umutiti je štapnim mikserom u krem. Ako vam se učini da je previše gusta, samo dodajte još malo vode, umutite i pustite da još jednom proključa.


Možete je servirati bez dodataka, a opet ako volite, možete umešati jednu kašiku kisele pavlake u nju i začiniti je vlašcem, gomasiom i biberom. Već sam pomenula da ja ovakva čorbasta jela jedem kao glavni obrok, tako da obavezno služim i pecivo uz njih. Ovaj put sam ispekla superhrskav pizza hleb, a recept ćete dobiti uskoro kod Mile na blogu Milin Kuvar.

Šta dalje da vam pričam, kada smo olizali šerpu! Butternut squash soup je bila pravi pogodak, jer me je i taman želudac nešto boluckao ovih dana - pa je prijala. Za sve skeptike moram reći da obavezno probate ove recepte, jer bundeva daje takav šmek, te običnu čorbu od povrća učini superčorbom! ;) 

Prijatno!


čaj

Vanilla cream

November 17, 2012

Ove godine nisam mogla ići na mini turneju sa Consecrationom (Bg) i Hesus Attorom (Ri), i mnogo mi je žao što sam propustila zabavu, ali nadam se da ću sutra nadoknaditi makar delić toga. Ako ste kojim slučajem ljubitelj prog i avantgarde muzike i ako ste u Beogradu, predlažem vam da sutra svratite u klub Gun, jer ćemo praviti ludnicu! ;)

Dakle, M je otišao na turneju po komšiluku i prva stanica mu je bila klub KSET u Zagrebu. Umesto da se druži sa braćom po mjetalu i da se napija i opušta pred tonsku probu, on je išao i sakupljao mi kesice čajeva! I tako se sav srećan javio da mi kaže kako je našao gomilu čajeva raznolikih mešavina i da ne može da dočeka da mi ih donese da ih probamo. Jedina šteta jeste što na filter kesicama nije bilo papirića sa brendom, već su sve bile uredno složene u četiri kutije na kojma su bile zalepljene nalepnice sa imenima i sastojcima.


Nemam predstavu koji su čajevi (brend) u pitanju, ali predivni su! Kada sam ih izvadila iz kesice, zamirisao je čitav stan! Smestila sam ih u veliku, četvrtastu teglu gde držim no-name čajeve i prvi sam odabrala po principu ''izvlačenje iz šešira''. Omirisah kesicu i osetih vanilu. Ok, sada još samo da je prelijem vrućom vodom i da vidim koje je boje. Nakon par minuta, voda je poprimila svetlo žutu boju, dakle ili je kamilica ili zeleni. Uporedih miris i boju, pa i ukus sa čajevima sa nalepnice i zaključih da je u pitanju zeleni čaj Vanilla Cream koji se sastoji upravo iz zelenog čaja i komadića vanile. 


Dodah kašičicu meda (obožavam kako med ide uz vanilu) i prepustih se uživanju. Jeste da sam odabrala najprostiju mešavinu, ali ako je ova ovako aromatična i ukusna, pitam se kakvi li su tek ostali?! I da, moram priznati da sam bila skeptična po pitanju ove kombinacije, jer nikako nisam mogla spojiti gorkasti ukus zelenog čaja i slatkasti vanile, ali ide odlično - jer verujem da je ovo jedna od blažih vrsta zelenog.


Oprostite na lošem kvalitetu fotografija, u kuhinji mi je prilično žuto svetlo, a ona je toliko mala da prosto nemam mesta za dodatne lampe. Nego, koje biste vi čajeve odabrali sa spiska gore? :) I evo jedne muzičke liste za subotu popodne/veče, onako u skladu sa japanskim trešnjama na mojoj šolji. Klik na: Cherry Blossom Girl !

čaj

Miriše na sneg

November 16, 2012

Po mojim zabeleškama, prvi sneg u Beogradu obično padne oko 20-og novembra. Nisam pratila ovogodišnju prognozu, ali ja sam danas osetila onaj dobro poznati miris zime. Možda je sneg iza ćoška? 


Jučerašnji dan preživela sam mnogo bolje nego što sam očekivala. Kada sam se uputila na groblje, zapazila sam da je zapravo lep dan za sahranu. Moja Nani je volela sunce i juče ju je ono obradovalo svojim zracima onoliko koliko im je novembar to dozvoljavao. A danas sam prespavala pola dana, jer u snovima je sve lepo i lažno. Sama sam tri dana jer je Mati otišao na turneju i umesto planiranih ženskih zabava i pijanki, odlučila sam da pokušam da iskoristim mir i tišinu kako bih sredila misli i osećanja.

Nekako sam se naterala da otvorim oči, suočim se sa danom i ustanem.. Nikada nisam jela bundevu (sem u pitama i to kao klinka) i rešila sam da sebe počastim jednom čorbom od iste! Našla sam jedan sjajan recept i  još pre neki dan sam kupila sve potrebne namirnice sem celera. I eto razloga da izađem u šetnju. Tople čizme, dux, šal, kaput i ajd' napolje.

To je onaj divan period u godini kada kreće praznično ludilo. Jeste da još uvek nisu krenuli s' kićenjem izloga, ali tu smo - ukrasi se već uveliko prodaju. Bilo mi je baš drago što sam izašla, iako je počeo da pada mrak, a i kiša, te sam uvukla ruke u džepove i stisla telefon kako mi ne bi promakao poziv kojim će mi se Mati javiti da su stigli u Zagreb. Kupila sam sve ono što mi je nedostajalo za čorbu, malo sam prošvrljala po Bulevaru, svratila u Ikeu da vidim ima li šta novo i krenuh kući.

Dok se bundeva pekla u rerni i širila svoj božanstven miris po stanu, ja skuvah čaj i skrasih se za računarom kako bih što pre krenula sa planiranjem obaveza, recepata za naredne dane i ideja za novogodišnje ukrašavanje stana.


* Moj omiljeni čaj iz Kuće čaja jeste Pustinjski čaj koji se sastoji iz mešavine zelenog čaja i latica ruže iz Damaska sa aromom manga, žute breskve i citrusa. Još kada se otvorila Kuća u Mileševskoj, obožavala sam da idem tamo i uživam u svim tim mirisima, čajnicima i šoljama. A tek njihove šolje u kojima su služili čajeve.. uh! :) Dakle, za večeras ruže i mango.


Otvorila sam folder gde čuvam prazničnu inspiraciju i odjednom sam osetila kako se opuštam i prepuštam. Meni novogodišnja noć znači porodično okupljanje ili partei za prijatelje. Sva ona uplaćivanja nekih dočeka sa stranom ekipom i nesigurnim izborom muzike mi je tralala, te se uvek oslanjam na sigurne opcije. I znate kako kao deca umemo da se radujemo ukrasima, poklonima i lampicama, pa kada odrastemo sve to prestane da nas interesuje? E pa mene je prestalo da interesuje na par godina i onda sam počela da živim samostalno, odnosno, konačno smo Mati i ja dobili samo naš dom i morali smo da proslavimo prve praznike onako kako im dolikuje. Tada sam se ponovo zaljubila u svu tu euforiju i potrošila sam preko tri nedelje praveći i kupujući ukrase.

Ove godine idem polako i krećem sa pripremama malo ranije. Možda preskočim jelku, jer imam neke druge ideje, ali sve u svoje vreme. BIće napisan jedan (ako ne i dva) post samo o dekoraciji, pa da možemo da pokupimo što više inspiracije!

A sada odoh da se uvijem u ćebe i Njanju i pustim neki film, pa se viđamo kada ona čorba od bundeve dođe na red. Laku noć drugari! :*



zabeleške

Hvala vam!

November 15, 2012

Pre nego što krenem da pišem novi post, želim da vam se zahvalim na lepim rečima, na pozitivnoj energiji i bodrenju, kao i na tome što ste podelili vaša sećanja i uspomene sa mnom. Sve bake su divne, sve bake su posebne i nakon vaših odgovora, shvatila sam i kako su mnoge bake slične.. Hehe, to su te generacije.. 


zabeleške

Lights will guide you home

November 14, 2012

* Nani i ja u Zagrebu 1988. godine
Ovo nije tužan post. Ovo je post koji slavi jedan život, bliskost, porodicu i ljubav. A ovo je moj Nani. Nikako baka, već Nana, s velikim slovom N.

Ona je juče preminula. Nakon dva meseca borbe, ona se prepustila, nasmejala mi se poslednji put i zaspala. Ne bih nikada javno pisala o bolu koji osećam, ali imam da vam kažem nešto vrlo važno. Ali pre toga, želim da je upoznate..

Olga, Olgica, Nani ili Jerry (po Tom&Jerry crtaću) - kako ju je zvao deka. Ponosna devica (mnogo je volela horoskop), broj životnog puta - 8. Imala je ljubičaste oči poput Liz Taylor, predivan osmeh i šarm kojim je posedovala Beograd i Zagreb. Osvajala je muška srca od Bulbudera do Neimara i sa svojih 75 izgledala je kao da joj je 55. Moj Nani.. 

Nani je proputovala čitav svet i to nekoliko puta! Od okeana i izležavanja na plažama, do planinarenja i osvajanja evropskih vrhova. Uvek doterana, našminkana, u naskupljoj odeći i emajl perlama iz doba Kine s početka XX veka. Grofica, kako je umela da kaže..

Kada je deka Duško umro, ostala je sama. Ali ona je volela tu samoću (ili je to samo tako izgledalo). Živela je u stanu koji je bio omanja antikvarnica koja se sadržala od blaga poteklog iz čitavog sveta. Imala je priču koja je išla uz svaki predmet, svaku pjadelu, perlu, ešarpu, ili dragi kamen. Umela je da mi priča satima kako se kupala u jacuzziju na poslednjem spratu hotela u Moskvi usred januara! Ili kako je u Kini išla da poseti Terraccota Army koja datira još iz III veka pre nove ere.. A onaj delić piramide u Gizi koji je otpao, pa ga je krišom ponela kući? Sve je videla što je vredelo da se vidi i živela je punim plućima. A imala je i puno uspomena kojima se rado vraćala svaki put kada bih se videla s njom.

Nani je bila sjajna! Kao što rekoh, uvek je bila doterana; nikako ravne cipele, uvek šminka, frizura, svilene bluze, nakit.. Volela je i šešire i ja sam nasledila onaj kašmirski zeleni s iglom od stakla. Uživala je u duvanu, ali obavezno uz muštiklu, pila je cappuccino, i umela je da spremi najbolje mlince uz pečenu patku! Kada se samo setim, radovala bih se svakom Božiću, jer sam znala da bi drugi dan išli kod nje i ona bi nam spremala divne, najnežnije mlince i hrskavu ''pekinšku'' patku, uz limunom začinjenu salatu od radiča i prelivom od rena. Ona me je naučila da prepečem hleb i od tada, samo takvog ga volim. 

Čula je pre nekog vremena da Mati voli gulaš i onda je sva srećna spremila čitavu šerpu! On kaže da je to pravi gulaš, verovatno najbolji koji je ikada jeo. Nasledila sam od mame i nje ljubav ka kuvanju i strast ka eksperimentisanju, Hvala joj na tome, jer da nije nje, ne biste imali priliku da čitate recepte ovde! :) A tek njeni kuvari.. Mama kaže da je u njima pravo blago.

Nani je zvala mobilni telefon - ''debilni'', TV - ''kutijom'', i Thank you very much je izgovarala kao ''Tenki juri veliku mačku''. Volela je da čita Magazin koji je nedeljom izlazio u Politici, nije volela slatko i tajna simpatija joj je bio Fox Mulder iz The X Files. Krišom je ručkala čvarke i ponekad bi popila čašu Coca Cola Light. 

Imala je najluckastije teorije zavere i volela je Treće oko, ali zbog toga je bila posebna. Nije pričala o starosti, bolesti ili lekovima, uživala je u životu i bila je ponosna što i dalje ignoriše lift i svaki dan ide peške (i po nekoliko puta dnevno) na III sprat. I uvek je mom bratu i meni spremala domaću sangriju svaki put kada bi dolazili kod nje, jer je znala koliko se davimo u njoj. :) 

Njanja je otkrio svoje omiljeno mesto (za sva vremena) onda kada nam je ona došla u goste i kada je svoju mekanu bundu okačila na Matinu fotelju. Njuškajući to krzno i radoznalo upijajući njegove mirise, Njanja je osetio mekoću i udobnost fotelje i rešio je da je zauvek preuzme. Leca je svaki put glumatala pogibiju kada bi Nani došla u goste kod mojih, jer je znala da je u njenoj tašni čeka specijalna čokolada za kuce. Volela je životinje i one su volele nju. I iako je imala posebnu plastičnu grabulju za četkanje resa na tepihu, nikada se nije pobunila kada bi Lecu doveli kod nje, onako, u goste sa nama. A Lea ima 30-ak kila, da se razumemo, i linja se kao nenormalna tokom čitave godine.

Nani je bila omiljena u kraju. Svi su je znali na Kaleniću, a i ona je znala sve najbolje tezge tamo. Znala je i najbolje pekare i ukazala mi je na onu što ima one divne štapiće sa šunkom. Kako da ne volite osobu koja se stalno smešila, koja je bila vrlo pričljiva i životni moto joj je bio ''bolje da se smejem, neg' da plačem''?! Iz tog razloga se i ja smešim i neću da plačem. Jer to mi je moj Nani rekao.

A zašto vam ovo pričam? Jer imam da vam kažem da morate da praštate! Oprostiti je najlepši i najčistiji osećaj! Moj Nani je (pored svih onih divnih osobina) imao mane kao i svaki živ čovek. Umela je da bude vrlo teška, naporna i tvrdoglava. Ponekad ljuta, lukava, ili vam se pak činilo da je sebična. Ali nije bila.. To sam shvatila tek kada je počela odlaziti. Imala je trenutke kada nas je odbijala od sebe i kada se sakrivala duboko u svojoj samoći kao da joj želimo nauditi. Imala je duge periode i kada nas je zaboravljala ili ignorisala, te sam ja dugo, onako u sebi, mislila kako nas zapravo ne voli. A onda je jednog dana došla ushićena kod mene i uz popodnevnu kafu mi otkrila kako bi želela da prodamo sve stanove i kupimo veliku kuću izvan Beograda sa prelepim vrtom - gde ćemo svi živeti (srećno i) zajedno (do kraja života).

Tada sam joj sve oprostila. Sve ono što je možda potpuno nesvesno radila tokom godina, decenija i što nas je naterala da mislimo kako nas ne želi. Oprostila sam joj sve neurotične ispade, sve sebične poteze i sve ono zatvaranje u svoj svet. Na kraju krajeva, na kraju svega, ona je ipak želela da svi budemo zajedno i da više ne bude sama. A onda, umesto da smo imale još neko vreme da živimo onako kako je trebalo da živimo godinama unazad, ona se razbolela.

Zato moram da vam kažem.. Oprostite. Ma šta god, samo oprostite. Zaboravite, nasmejte se, jer svaki kraj je tužan i učinite da se ne kajete zbog grešaka koje ste učinili ''po Bontonu''. Budite uz svoje drage, mile, bliske i voljene jer ne postoji tvrdoglavost ili ponos koja će vas utešiti kada Oni odu i vi shvatite da ste ostali nedorečeni. Ništa nije jače od ljubavi i kažite im da ih volite, pa makar oni ne odgovorili. Ali znajte, oni će to čuti i znaće i možda baš vi i vaših par reči uspe da promeni tok bure i oluje. I na kraju ćete biti srećni. :)

Ja bih volela da sam imala prilike da mojoj Nani kažem koliko je volim i koliko mi znači i koliko se ponosim što ličim na nju. 


When you try your best, but you don't succeed
When you get what you want, but not what you need
When you feel so tired, but you can't sleep
Stuck in reverse

And the tears come streaming down your face
When you lose something you can't replace
When you love someone, but it goes to waste
Could it be worse?

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you

And high up above or down below
When you're too in love to let it go
But if you never try you'll never know
Just what you're worth

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you

Tears stream down on your face
When you lose something you cannot replace
Tears stream down on your face
And I...

Tears stream down on your face
I promise you I will learn from my mistakes
Tears stream down on your face
And I...

Lights will guide you home
And ignite your bones
And I will try to fix you


P.S. Mislim da bi joj se svideo ovaj post, jer oduvek je volela da bude u centru pažnje..


blog

Food blogs pleasure

November 12, 2012

Ovaj post sam čuvala za one dane kada sam puna energije, pa znam da neće biti napisan pred spavanje kada mi glava kljuca nad tastaturom. :) Nekako mu ponedeljak dođe kao idealan dan za dizanje raspoloženja i ubrizgavanje inspiracije. Baš kao i prošli put kada sam u postu Ponedeljak and Co. pisala o kreativnim blogovima koje redovno pratim, danas ću vam preporučiti neke fantastične food blogove koji ne samo da imaju odlične recepte, već im je i čitav dizajn za desetku, kao i koncept, fotografije itd.



I kao bonus + favorit, moje najnovije otkriće:








Zar nije predivno? Čim budem imala malo više vremena (za koju godinu - kako je krenulo), moraću da ilustrujem nešto ovako slično! Čak sam i glavne likove osmislila! :) 

Cilj ovog bloga jeste priča o svim onim malim stvarima koje nam čine dan veselim i posebnim. Iz tog razloga često pominjem srećne filmove i knjige, sitnice, ljude, cutensils, lepe melodije, mirisnu hranu, rituale, ljubav, maženje i ušuškavanje. Blogovi takođe spadaju u ovu kategoriju. Ja lično, ne čitam novine i ne pratim vesti, jer ljudi su odavno prestali da nas obaveštavaju o lepim i pametnim novostima i zaista ne želim da sebe trujem nečim što mi neće ulepšati dan. Dovoljno je muke i tuge na ovom svetu, tako da mi zaista nije potrebna politika, skandali, crne hronike i sl. Umesto dnevne štampe, ja dan započinjem blogovima.

Svi oni koji imaju tu privilegiju da poseduju svoj blog i da na njemu pišu, znaju kolika je to sreća. Takođe, oni koji prate blogove, znaju kakav je osećaj kada vikendom skuvamo sebi prvu jutarnju šolju (čaj/kafa/mleko) i sednemo pred one silne otvorene tabove i sa posebnom pažnjom čitamo svako slovo, posmatramo svaku fotografiju, klikćemo na svaki link i ushićeno ukucavamo komentare u text box. Još ako naiđemo na neki supercute recept koji nam odgovara jer se slučajno zadesilo da baš sve te sastojke imamo u ostavi - pa to je to! 

Da nije bilo Aran sa Cannelle et Vanille, verovatno se ne bih bavila kulinarstvom u cilju umetničkog dojma. Nastavila bih da kuvam za sebe i radovala bih se svakom novom receptu, ali ne bi ih delila sa prijateljima. Opčinjena njenim fotografijama, stilom, prezentacijom, posudama i naravno receptima, poželela sam da spojim lepo i korisno. Hajde da se nateram da pravim što raznovrsniju hranu, ali hajde i da vežbam baratanje aparaturom, svetlom, kompozicijama, hajde da iskoristim sve one slatke činijice koje imam i hajde da konačno stvorim neki svoj svet koji počiva na mreži. Toliko dugo sam sve to planirala (i odlagala), da sam se sasvim spontano naterala jedno veče da sednem i završim više s' tim upoznavanjem blogosfere.

Iskreno se divim svim ljudima (a pretežno ženama) koje uspevaju da žive svoje busy živote, a uz to i da vode blogove. Posebno one o hrani! Obećala sam da ću jedan čitav post posvetiti temi behind the scene/making of posta sa receptom. Zato, nemojte tako olako shvatati kuvarice koje se smeškaju i lagano mešaju neke prelive u ljubičastim vanglama na tufne! Jer one su mame, carice, kraljice, keve, ribe, opake ženske i dopišite već dalje ___________.



Ameli

Moja priča o Amélie

November 10, 2012

Toliko je zanimljivih komentara na prethodni post, da sam morala da mu napišem nastavak.  :) Ono što sam zaboravila da vam kažem, jeste da sam ja baš, baš, baaaaš veliki filmadžija! Mati (M) i ja imamo listu od oko 4000 filmova samo na diskovima koju smo počeli da gledamo pre skoro četiri godine. Takođe, uporedo s' njom, imamo listu filmova koja je sačinjena od svih filmova nagrađenih sa Academy Awards za best picture i best director, počevši od 1927. sa filmom Wings. Pre godinu dana smo krenuli i sa IMDb Top 250 listom, tako da.. retko se dešava da me neko iznenadi nekim filmom. Naravno, usput pokušavam da ispratim i sve serije, kao i filmove tek izašle iz rerne. ;) Ali hvalaaaaa na preporukama, divni ste!!!  Samo ste me podsetili na sve one sjajne komade koje moram da smestim u moj srećni folder!

Ovo je inače bio uvod za onaj Vesnin komentar o Ameli. ;)


Još kada je film izašao, ja sam bukvalno odlepila! Sve što je tadašnji protok interneta dopuštao, a da je imalo veze sa ovim Jeunetovim čedom, ja sam dograbila. Šest godina ranije, kada je prikazan Grad izgubljene dece (La cité des enfants perdus) ja sam već uveliko bila zaljubljena u dotičnog gospodina. Otuda ideja da ako budemo imali ćerku, nazvaćemo je Miette. Dakle, Ameli.. Kupila sam DVD odmah, kupila sam OST i otkrila svet Yanna Tiersena, počela sam da jurim kadrove iz filma i da učim francuski (a do tad nemačka škola). A onda sam otišla u Italiju i u jednoj malenoj i zavučenoj radnji u centru Firence, otkrih blago plakata. Da vam ne pričam koliko sam se maltretirala kako bi tuba sa Ameli, Matrix i Coldplay plakatima ostala čitava do Beograda.


Osmog maja 2010. na Kolarcu, dočekali smo Yanna Tiersena u trećem redu od bine. Ljudi, bilo je WOW!!! Kolarčeva sala je bila prepuna, svi posetioci su bili odeveni u elegantne i ženstvene haljine ili sakoe i leptir mašne. Yann je poveo sa sobom magičan bend i on sa svojih hiljadu pedala, gitara, sintova, harmonika, i violina - stvarao je sjajan kontrast svetlom drvetu i somotu sale u Zadužbini Ilije M. Kolarca. I da, svi su došli kako bi čuli čuvenu J'y Suis Jamais Allé! Hehe, beše to iznenađenje, jer od čitavog OST-a desila se samo glavna tema ali izmenjena i provučena kroz neku od novih numera. Ja sam iskreno uživala, jer sam doživela jedno odlično post-rock iskustvo, a kao ljubitelj tog pravca - smatram da sam dobila i više nego što sam platila.

Iako Le fabuleux destin d'Amélie Poulain posedujem u svim mogućim formatima, svaki put kada se daje na TV-u (i ja dobijem dojavu o tome), ja sedam, uključujem televizor i prepuštam se. Jer takvih umetničkih dela, zaista nikada dosta. Šta da vam pričam, kada je moj brat (koji me je smatrao freakom što obožavam ''tako čudan film'') na kraju naučio napamet + zavoleo Ameli i naterao svoju dragu da ga i ona pogleda. 

Ameli je zajedno sa Coldplay - A Rush Of Blood To The Head plakatom dobila počasno mesto u mojoj omiljenoj prostoriji - kuhinji, dok sam plakat za koncert Yanna Tiersena okačila u hodniku. 


Zašto je Le fabuleux destin d'Amélie Poulain srećan film? Jer ima happy end. Jer pripoveda o romansi između dvoje čudnjikavih i vrlo simpatičnih ljudi. Jer ima divnu violinu i harmoniku koje prate sve emocije u filmu. Jer ima tu fantastičnu, bajkovitu i veselu kameru Jean-Pierre Jeuneta. Jer ima njegove krupne i oštre kadrove. Jer ima ušuškanu scenografiju. Jer okuplja sjajne ljude francuske kinematografije. Jer poseduje humor. Jer ima Audrey.


Ovo delo nije dobilo Oskara (Academy Award), nalazi se tek na 62. mestu IMDb-ove Top 250 liste i moja porodica ga je nekada smatrala čudnim. To znači da ako se slučajno oslanjate na overrated nagrade, sajtove i mišljenja drugih ljudi i zbog toga ga nikada niste odgledali - pa vi mora da ste ludi! Nadam se da ćete ispraviti tu preveliku grešku, vas radi..

* I samo jedna napomena, ja se ne oslanjam na oskarovce i IMDb po pitanju odabira filmova, ali mi je lakše da imam neku listu (u našoj mini porodici liste su nova religija) uz pomoć koje mogu da upratim neke ne tako popularne i česte filmove. Tako da, ne dozvolite da vas niska ocena obeshrabri! :)

O knjigama imam svašta da vam kažem, jer svojim komentarima nagnali ste me na razmišljanje - ali o tome u sledećem postu. A do tada, moja omiljena numera: La Valse D'amelie (version piano)Ljubac!*


P.S. Today, 78 years ago, Pearl S. Buck received the Nobel Prize in literature.