Gozba

May 28, 2014

Gozba je bila zakazana za maj. Sve smo bili dogovorili, samo je bilo potrebno da sednemo u kola i odvezemo se u zalazak na salašu. A onda se našem narodu desila ova potresna priča i svi planovi su potonuli. Zaista nam nije bilo do slavlja života u tako teškim trenucima, imali smo preča posla. Ali nismo odustali od ideje, samo smo je pomerili za jul.


Jul je za mene uvek značio prazan grad, smiraj, bosa stopala i voćna salata koja se hladi u frižideru. Tu je i moj rođendan, ali već krajem juna ljudi pobegnu na obale/planine, pa onda tokom tog mog dana niko nije u gradu. 

Onaj osećaj kada sunce upekne i asfalt se topi. Ne pomaže ni da se sakrijete kraj reke, jer vrućina je nesnosna. Iako pijete na litre ledene vode, nekako vam sivilo grada ne dozvoljava da se rashladite. Jer potrebno vam je da pobegnete od ulica i veštačkog hlada koji prave tužne zgrade. 

Kada pomislim na letnji hlad, ja vidim polja zelene trave i cveća, vidim bogatu krošnju drveta koja se njiše na laganom povetarcu koji osetite tek kada prolijete par kapi ohlađene vode dok naginjete iz balona. A onda se te kapi slivaju od usana, preko vrata do grudi i svet stane na trenutak, jer posmatrate kako vam koža upija te kapljice i ponovo postaje topla. 

Letnji hlad me tera da mislim o izletu. Ako zamislim krošnju, ja vidim prostirku ispod nje i korpu sa ukusnim đakonijama. Iz te korpe izvire flaša sa limunadom i svežim listovima mente u njoj. Tu je i činijica trešanja, naseckane kriške dinje i rustični tart sa jabukama. Kafa je u termosu sa karo šarom, a mali radio svira Still.

Laying quiet in the grass
Everything is still
River stones and broken bones
Scattered on the hill...

Foo Fighters 


A onda zamislim sve to u jednom dvorištu na kraju bačke ulice, ispod višnje na mekanoj travi koja miluje bosa stopala. Čuje se graja propraćena ritmom kahona i čangrljanjem escajga i kristalnih čaša. U hladovini smo, ali nam sunce više ne smeta jer je nisko na horizontu, uskoro menja smenu s toplom večeri i mesečinom.

Girlande igraju pod svetlošću sveća i lanterni, fenjeri su rasuti po čitavom dvorištu, a dva crna psa i jedan žuti mačor čuvaju kapiju. Čuvaju dvorište, jer se nadaju da će tako zaslužiti komadić Gozbe



Svi volimo Kinfolk i uživamo u konceptima koje oni prave. Ali Gozba je nešto drugo, nešto naše. Kada kažem ''naše'', mislim na ovaj Balkan i svu kulturu i bogatstvo koje nosi u pismu, specijalitetima, vinima, pogačama i ornamentima... Gozba je slavlje života koje je proizašlo iz godina druženja, ljubavi, kuvanja i želje za stvaranjem nečeg lepog i nesvakidašnjeg. Ili pak, Gozba je podsetnik na ono neko staro i zaboravljeno vreme, kada se gostilo po selima ispod oraha, trešnje ili višnje, a beli, uštirkani stolnjaci su krasili trpeze pune zgodne hrane. 

Kada nam se La prvi put javila sa idejom da organizujemo Gozbu, čini mi se da su nam zacaklile oči. Od tada nam cupkaju kolena i sa nestrpljenjem čekamo da se dogodi naša prva večera pod ovim imenom. Jer želimo da vidimo kako se sve te ideje realizuju, kako se dekorišu svi ti stolovi, kako se krčka ono u loncu i kako se nasipa svo to vino. 

Ideja je bila da se prva Gozba dogodi 23. maja na Perkovom salašu. Tada ne bismo kuvali mi, ali smo uveliko imali pripremljen meni čije smo delicije pažljivo birali i vina uklopljena uz svaki sled. Ali, odložili smo je (k'o što pomenuh u prvom pasusu), tako da je ovaj put pripremamo na dobro poznatom terenu u kuhinji koju toliko volimo. Mi kuvamo, mi dekorišemo, mi pripremamo poklone, mi stvaramo muziku, mi nazdravljamo.

Zato vas i pozivamo na Gozbu 5. jula, jer želimo da to slavlje života podelimo sa vama. Ne želimo da Gozba bude zatvoren krug hedonista, već želimo da vas podsetimo na male radosti koje možete doživeti zajedno sa nama, samo uz dobru trpezu i osmeh. 


Autorke svih preostalih fotografija (osim onih sa watermarkom) su:
Sonja Lazukić, fotografije preuzete iz posta: Mi smo Gozba
Nevena Zelunka Cvijetić (iliti La), preuzete iz posta: Gozba

Društvo Gozba čine: La i Miljan, Ivana, Sonja i Boris, Đorđe, Matija i ja.




Svideće vam se i ovo

14 komentara

  1. Dođite da se družimo! :)

    ReplyDelete
  2. Kunem se,jednom cemo vam se samo pojaviti na Gozbi...
    "Hrana je dobro u meni i tebi.
    Mleko u čaši
    i kolač na usni..."
    EKV

    ReplyDelete
    Replies
    1. Vi se pojavite, a onda ćemo da slavimo do u noć... :)

      Delete
  3. Sve sam vise sigurna da u svakoj nesreci nadjemo tu neku mrvicu srece. Tako sam zelela, ali nisam mogla doci 23. maja, i eto desilo se to sto se desilo..... Ali zato cu 5. jul zacrtati u kalendaru jos sada i brojiti dane!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ozbiljno? Jao koliko se radujem sto cu te upoznati!

      Delete
    2. Ivana, baš mi je drago! Jer, sve se dešava sa razlogom... ;)

      Delete
  4. Ah, opčinjitelji jedni :-)

    ReplyDelete
  5. Već sam kod Sonje izrazila svoje oduševljenje Gozbom, ideja je divna, sve tako bajkovito izgleda, njeguje se tradicija i prizivaju neka jednostavnija vremena, uz dobru klopu a, vjerujem, i odlično društvo - pa to mora biti jedno fenomenalno iskustvo! :) Bravo za sve Vas koji ste uključeni! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Maje! :) Klopa je poseban pojam, sprema se zaista toliko toga zanimljivog, a moram reći i vina, radujem se uparivanju. :) Lljubim! :*

      Delete
  6. i meni i ovom malenom u mom stomaku se cakle ochi i krche crevca pri pomisli na sve te divote i ambijent i vas sve....mmmmm....ko zna ko zna :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ko zna, ko zna. Ovo je tek prva, samo se vi malenići opustite i uživajte! ;)

      Delete
  7. Blago Vama na divnom druženju! Ovoga puta mi je malo knap ali sljedeći puta bih zaista voljela sudjelovati.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ćao Petra! Nemaš brige, ovo je tek prva Gozba, biće dana za megdana. :)

      Delete