čaj

Crna pasta sa zelenim čajem i tamari sosom

January 26, 2013

Recept iz posta: Sasvim (ne)obična pasta sa trcanje.rs.

Kako sam odlučila da mi voće bude doručak, a žitarice večera, ručak je postao rezervisan za igranje sa hranom i receptima. Isprobala sam sve vrste testenina koje su mi inače slaba tačka, ali nikako da naiđem na ove crne, bojene sipinim mastilom. Nikako da naiđem, al’ do pre neki dan.

Kupila sam ih odmah, a pošto sam naišla na njih u toku nabavke nove ture začina – bila sam vrlo inspirisana istočnjačkom kulturom. Nudle od pirinča sam zamenila ovim crnim tagliatellema, a njima u korpi sam pridružila sušene šitake, tamari i zeleni biber u zrnu. Recept koji se od rafova do kase smišljao, nazvah: Black and Green Meets Wok.

Dinstanje povrća i mesa bez masti uvek pripremam u woku, a nož šefa kuhinje (Chef’s Knife ili French knife) mi je jedna od najpametnijih investicija ikad. Ako ste u mogućnosti i ako nemate ovaj pribor, moj savet vam je da ga prvom prilikom kupite. Hrana koja se sprema u kvalitetnom woku ne zahteva obavezno dodavanje masti i ulja, a i sam proces dinstanja, pečenja, prženja je umnogome olakšan. Dobro naoštren nož ovog tipa jeste sjajno oruđe za seckanje svega, od mekanog luka do tvrde bundeve.


Potrebne namirnice za dve porcije jela Black and Green Meets Wok:

  • 120g tagliatellea bojenih sipinim mastilom
  • 120g pilećeg filea
  • 1/2 paradajza
  • 1/2 crvene paprike
  • 1 šolja šitake pečuraka
  • 1/3 praziluka
  • 1/3 tikvice
  • 1 šargarepa
  • 1 glavica karfiola
  • 1 kašičica zelenog čaja Pi lo Chun (Bi Luo Chun, Green Snail Spring) ili Lung Ching (Dragon Well)
  • 1 kašičica gomasija
  • 1 kašičica zelenog bibera
  • 3 kašičice tamari sosa

U dubokom sudu zagrejala sam vodu začinjenu sa dve kašičice morske soli do temperature ključanja. Dodala sam testeninu da se kuva oko 10 minuta, dok ne bude al dente. Ovaj put rešila da improvizujem sa začinima i meso akcentujem mešavinom zelenog čaja, gomasija i zelenog bibera. Potrebno da je da po kašičicu od svakog sastojka sipate u avan i dobro usitnite. Piletinu sam isekla na kockice, uvaljala u začine i stavila je u dobro zagrejan wok. U momentu kada je meso srednje pečeno, u wok se dodaje i povrće.

Od povrća sam odabrala praziluk, crvenu papriku, paradajz, karfiol, tikvice, šargarepu i šitake. Razmišljala sam da dodam i kineski kupus, kao i kikiriki, ali pošto mi se jela paprika i paradajz, reših da zaobiđem tradicionalnu kinesku mešavinu i napravim svoju. Dakle, povrće sam isekla na žilijen i kolutiće i dodala u wok sa mesom. Tamari je dosta slan, pa nije bilo potrebe da naknadno solim sastojke, te sam samo dodala tri kašičice sosa i dobro izmešala.

Dok se povrće prodinstalo, testenina je bila gotova. Procedila sam je i dodala u wok i sačekala još nekoliko minuta da se svi sastojci ukuvaju i da testenina upije tamari i sok od povrća.

Porcija se služi topla, uz kineske štapiće – naravno. :) Ja volim da uz ovakve obroke popijem čaj, pa sam ovom prilikom pripremila Pi Lo Chun (zeleni čaj sa Tajvana) preliven dva puta, koji sam koristila i kao začin. 

Zaključak: nikada u životu nisam probala bolje začinjeno meso! i znam da ću prvom prilikom otići do Small Tree prodavnice u nabavku još jedne kesice ove vrste čaja. Spoj aroma i ukusa, pomešanih sa susamom iz gomasija i pikantnom notom zelenog bibera je mesu dalo takav šmek, da sam već odvojila teglicu u kojoj ću čuvati zeleni čaj koji će se koristiti samo kao dodatak jelima! :)


Tamari sos

To je taman, ukusom bogat soja sos koji se pravi osamnaestomesečnom fermentacijom zrna soje. On nastaje kao nus-produkt pri proizvodnji sojinog misoa. Čista soja, voda i morska so uz prisustvo mikroorganizama fermentišu 2-3 godine: gusta masa se spušta na dno, a uljasta tečnost prepuna enzima, proteina, gvožđa, kalcijuma i natrijuma ostaje na površini. Ona se filtrira i pasterizuje. Tako se dobija tamari soja sos vrhunskog kvaliteta i divnog ukusa. Zemlja porekla je Japan.

Enzimi koji deluju u procesu fermentacije stvaraju ugodan miris i ukus, a uz to omogućavaju sistemu za varenje da lakše razloži skrob, proteine, mlečne šečere i ako izvrši neophodne hemijske procese za što bolju apsorpciju hrane. Rezultat je poboljšana krvna slika i poboljšano opšte stanje organizma. Ne sadrži gluten, pa mogu da ga koriste i osobe koje pate od celijakije.

Način pripreme: Tamari se koristi pri kuvanju i daje jelu divan slankast ukus koji posebno vole deca. Kako je proces proizvodnje tamarija dugotrajan i skup, proizvod koji se na kraju dobija je koncentrovan i dragocen i pri primeni dovoljno je koristiti male količine. Za razliku od šoju sosa koji deo ukusa duguje alkoholima koji se procesom fermentacije prirodno oslobađaju iz žita, ukus tamri sos potiče iz obilja amino kiselina koje se izdvajaju iz proteina soje. Amino kiseline ne isparavaju kao alkoholi tako da je tamari sos pogodan za sva duža kuvanja.

Čajevi kao začin

Pi Lo Chun (Bi Luo Chun, Green Snail Spring) – ovaj čuveni čaj potiče iz planina u provinciji Jiangsu. Uvijeni listovi su prekriveni belim dlačicama, koje prilikom odvijanja daju zelenu do bledo zlatnu infuziju. Čaj je predivno nežne i mirisne arome i čistog, aromatičnog ukusa. Može da se preliva do tri puta. Zemlja porekla Kina.

Lung Ching (Dragon Well) – Ovaj čaj je dobro poznat po svojoj zelenoj boji, elegantnom obliku listova i neponovljivim ukusom. Pripremljena infuzija daje čaj jasne žuto- zelene boje i sveže arome koja podseća na tek pokošeno seno i ima blagu notu prepečenog lešnika.

Šitake pečurke

Naziv Shiitake potiče iz japanskog jezika; reč take označava pečurku, dok se shii odnosi na drvo shii, odnosno hrast. Ova pečurka potiče iz Japana gde je već dva milenijuma zovu carskom pečurkom, jer je bila na jelovniku imperatorske trpeze u Kjotu, a takođe i imućnijih samuraja. U Kini je poznata kao ko-ko ili hoag-ko i koristi se vekovima u tradicionalnoj medicini.

Šitake po tradicionalnoj kineskoj medicini spadaju u namirnicu neutralne termalne prirode, imaju slatkast ukus, smatra se da su prirodni izvor interferona. Interferon je protein koji se čini da ima uticaj na podizanje imuniteta protiv raka i različitih virusnih oboljenja. Šitake pečurke koriste se naročito u tretmanu raka stomaka i grlića materice.

Šitake pečurke utiču i na smanjenje nivoa masti i holesterola u krvi, a veoma je koristan i za izbacivanje ostataka životinjskih proteina, nagomilanih u organizmu. Ove pečurke su i dobar izvor germanijuma, hemijskog elementa koji poboljšava ćelijsku snabedevenost kiseonikom i na taj način podiže imunitet. 

Način pripreme: Pre upotrebe osušene šitake pečurke držati u vodi (može i toploj) dok ne povrate volumen i mekoću. One mogu u vodi stajati i više sati.



blog

Spaghettoni carbonara

November 05, 2012

Ok, moj najveći guilty pleasure jeste HRH italijanska kuhinja! I to pizza na prvom mestu, pa sve ostalo. Ali recept za moje superhrskavo testo i nadeve koji su omiljeni među mojim bližnjima, čuvam za kasnije, jer tom postu moram čitav jedan dan da posvetim.

A sada, pasta! Tagliatelle kao vrsta su mi na prvom mestu, ali kako ne bih i M i sebi dosadila, povremeno koristim i fusilli, rigatoni i spaghettoni testeninu. Konkretno, spaghettoni su vam kao spaghetti, ali dosta deblji i pljosnati. Oduvek sam više volela bele soseve za razliku od crvenih i samim tim njih i češće pravim. Carbonara kao najpoznatiji beli sos, toliko mi odlično ide da sam se ispraksirala do te mere da više ne moram ni da probam testeninu kako bih znala da je dovoljno kuvana, niti moram da probam sos, kako bih bila sigurna da je dovoljno sladak. To je ujedno i jedno od prvih jela koje sam naučila da spremam kao klinka. :)

Zato, iako znam da je ovo jedan vrlo prost recept - ja moram da ga objavim ovde iz čistog poštovanja prema mojoj mami koja me je naučila da kuvam. 

Potrebne namirnice za dve osobe:

- 250g spaghettoni paste (ili pola Barilla kutije)
- 150g goveđe pršute
- 180ml kisele pavlake (jedna čaša)
- 2 čena belog luka
- 0.5dl belog vina
- 0.5dl mleka
- 1 kašičica kristal šećera
- so, biber, svež bosiljak i ruzmarin

Pristavite testeninu da se kuva u vodu u koju ste prethodno sipali kašiku maslinovog ulja i dve kašičice morske soli. Za to vreme, iseckajte pršutu na žilijen i beli luk na što sitnije. U teflonskom tiganju na par kapi maslinovog ulja prodinstajte meso sa lukom i začinima. Kada pršuta počne da se topi, u meso dodajte vino, pa pavlaku i na kraju mleko. Bitno: u sos dodajte kašičicu šećera, kako bi neutralisao kiseli ukus pavlake i dobro izmešajte. U tom trenutku bi i testenina morala biti gotova, onako al dente (da je više tvrda nego prekuvana), pa je dobro iscedite. 

Pošto ste dodali ulje u vodu za kuvanje, i pazili ste da je ne prekuvate, testenina neće biti slepljena i sama po sebi biće ukusna i slana - što je vrlo bitno. Jelo ne može da bude dobro, ako neki sastojak nije kako valja - ma koliko sosa trpali! ;) Sledeći korak je vrlo važan: nemojte sipati testeninu u tanjir pa je prelivati sosom, već je iz cediljke prespite u sos i sve dobro promešatjte i kuvajte još oko minut, dok se svi sastojci ne pomešaju i dok testenina ne upije sos. Uvijte je u tanjiru da obrazuje spiralu i ukrasite grančicom bosiljka ili ruzmarina.


Varijanta koju takođe obožavam i koju ću sledeći put praviti jeste beli sos, pršuta, grilovane tikvice i sušeni paradajz. U principu, neki ljudi beli sos prave i kao bešamel, ali meni ne prija, a i ovaj sa pavlakom i vinom mi je ukusniji. Ja ne stavljam slatku pavlaku umesto kisele, jer mi sos onda bude previše sladak. Kombinacija sa kiselom pavlakom, mlekom i šećerom daje onaj taman ukus.


Kao ljubitelj vina, volim da popijem čašu uz kvalitetan ručak. Često biram slatka vina, a moj favorit u poslednje vreme je francuski Pinot Grigio (koji sam već ranije pominjala). Pravilo je da uz crvena mesa ide crveno vino (crno ne postoji, samo da znate), dok uz bela mesa, belo vino, ali ponekad napravim izuzetak, pa dopustim da boja koja preovladava u jelu odluči koje ću vino piti. :) Ali, o vinima i grožđu neki drugi put.


Danas (a kod mene je još uvek 4. novembar) je mesec dana od kako sam objavila prvi post. To je vrlo kratak period za jedan blogerski život, ali htedoh da istaknem kako osećam ogromno  zadovoljstvo i čast što imam prilike da zavirim u svu tu blogosferu, i da upoznam ovako sjajne persone! Kao što rekoh na fb statusu; želim da se zahvalim svim divnim ljudima na toliko hiljada pregleda, komentara, komplimenata i šerova! Čitava priča koja je krenula kao nešto lično i simpatično, pretvorila se u nešto bitno i fantastično! Takođe, blog mi je doneo mogućnost da pišem za čuveni hrtvatski sajt index.hr, te vam ovom prilikom predstavljam i moju kolumnu "Ćao iz komšiluka!". 

Index apetit link: Ćao iz komšiluka!

Hvala ♥ i Buon appetito!