art

Posvećenje

November 16, 2013

26. oktobar 2008. – neka svirka u SKC Livingroomu. Ja – luda i šašava, kosa na paž koji sam zapravo nosila većinu života, crna kosa i guste šiške. Nosim tamno točeno u jednoj ruci, dok drugom lelujam u vazduhu. On – traker na glavi, go torzo, znojnica na desnoj ruci i palice u obe šake. Udara taj bubanj i obasjava ga plavo svetlo. Ove melodije koje čujem po prvi put su... Čudne! Podsećaju me na Tool, na ISIS, pa na momente i na Anathemu, ali i na God Is An Astronaut. Ne znam šta mi se dešava, jer euforična sam. Hej, ljudi, ovo je domaći bend! Ja slušam ovo umetničko delo u Beogradu i njega stvaraju momci iz Beograda! Sreća, ekstaza, zaljubljenost, i adrenalin skaču po meni i ne mogu da razaznam gde se nalazim. 

Sakupljam sve što znam o njima. Imaju čudno ime, koje se teško izgovara. Raspitujem se o istoriji benda. Hm, postoje već skoro devet godina, kako nisam čula za njih? Ah, pa da, godinama unazad sam bila operisana od domaće scene... OK, članovi benda? Nikoga ne poznajem. A bubnjar? Ni njega. Kada im je sledeća svirka?

21. decembar 2008. – njihova svirka u SKC Livingroomu. * Unos iz tadašnje beležnice: ''Bubnjar. Neki opičeni lik, polu nag, sa punk-rock kačketom, udara o jadne bubnjeve i rastura. Mislim da se zove Matija. Izgleda da ima dosta obožavatelja u publici. Bubnjar se nenormalno oblači. Nosi neke tigraste ili vatrene patike i jaknu sa hot pink detaljima. To mi je grozno. Ne sviđa mi se.''

11. mart 2009. – Went svirka u SKC Livingroomu. Upoznajemo se ispred SKC-a. Zaista se zove Matija. Bend mu se zove Consecration. 

Maj 2009. – zaljubljena sam. U njega i u muziku. 


Maj 2013. – neka od naših šetnji. Matija mi priča utiske sa probe. Dešava se hajp oko Cimeta. Uskoro počinju da rade na planovima za njihov IV album – unIVerzum zna. Pesme su već gotove i sada im je potreban neko ko će raditi omot. Matija mi priča o pesmama, pominje mi reference i izvore inspiracije. Neke od njih još uvek nisam čula, neke sam samo načula. Ne mogu ja to tako polovično, hoću da bude gotov mastering, pa da sednem, naspem vince i pustim play. Hoću da utonem u potpunosti i da čujem pesme kada čin bude svršen, kada muzički sve bude upakovano. Kao nekada u Livingroomu dok je postojao... 

Jun 2013. – odlučeno je, ja radim dizajn. Dobila sam čitav album na preslušavanje, dobila sam knjigu koja je služila kao inspiracija naslovnoj numeri; ''CA. Blues'' od Milana Oklopdžića. I dobila sam sve tekstove pesama. Krećem od nule, imam samo zračak ideje u mislima. 

Album se zove ''unIVerzum zna''. Naslovna numera traje malo preko 10 minuta i melodijski dosta podseća na Tool. Stevan Stivi Mijatović čita odlomak iz CA. Blues: ''Krenuli smo peške uz neko stenje. Kit je stajao kod kola, proveravajući nekoliko puta da li su zaključana. Zastali smo na jednom uzvišenju. Svako je pošao na svoju stranu tražeći vlastiti prostor. Shelley je otišla do same ivice, gde se stena spuštala strmo ka okeanu. Izgledala je kao bela tačka na plavom. Osetio sam... Bela tačka na plavom. Ili pukotina u plavom...''

Plavo. Odzvanjalo je tako u mojim mislima narednih mesec dana. I broj IV i trougao kao njihov prepoznatljiv  logo. I trougao koji se dobije kada se ovo I spoji sa V. I priča iz knjige i univerzum (Univerzum Zna – pesma broj IV, prim. aut.). I trougao ponovo. I zvezde (Stepenice, Zvezde – pesma broj III, prim. aut.). I trougao, Južna Amerika, Maje i Inke, Asteci, kosmos, konstelacije, matematika, zvezde, prolaz (Prolaz – pesma broj V, prim. aut.)... Sve je tu, sve je povezano. Tri čoveka koja čine bend, tri temena trougla. Trougao kao konstelacija zvezda u univerzumu, trougao kao njihov logo.



Totem je došao sasvim prirodno. Kao povezanost sa južnoameričkom kulturom, matematikom, univerzumom, posvećenjem, obožavanjem i sazvežđem, rešila sam da uradim artwork koji će se nalaziti na samoj naslovnoj strani omota. 

Totem kao simbol koji predstavlja životinju koja služi kao amblem grupe ljudi, porodice, klana, ili u ovom slučaju benda. A aligator (Aligator – pesma broj I sa albuma .avi, prim. aut.) je njihova životinja. Trougao kao logo, trougao kao piramida, piramida kao simbol. Piramida kao baza totema i trougao kao osnovni element totema. 

Totem sam crtala tako da on sačinjava jednu formu na prvi pogled, ali ako se zagledate, uočićete nekoliko skrivenih elemenata. Tu je Matijina činela (ride) i palice. Tu je vrat Danilove gitare (Gibson), kao i Dejvove (Fender). Tu je čivija, ali i trzalica. Sakrivena su dva aligatora, ali i jedan glavni koji predstavlja pokretačku snagu benda, riffove, amblem. Takođe, tu negde je i moj logo, kao i moje ime. Sakrivene su i Dejvove pedale, kao i Danilove. Tu je naziv benda, logo benda, ali i naziv albuma. A tu su i njih trojica, svaki ponaosob, sa prvim slovima svojih imena. 


Kako je sama naslovna strana omota tematski urađena, tako je i unutrašnjost digipaka sa sve bookletom povezana kosmičkom temom, nebulom, konstelacijama koje se sastoje od trouglova i delova totema. Svaka numera ima pažljivo biranu fotografiju, koju je radio sjajni Dule Jelen. Svaka fotografija odzvanja onom plavom od pre nekoliko pasusa. Npr. numera Prolaz, je uparena sa fotografijom na kojoj vidimo simbolično otvoren prozor sa Consecration logotipom na oknu, kao i tragom od igranja ekspozicijom.


Vertikala je prvi singl s ovog albuma i ona obeležava bitan period u bendu. Trenutak kada se momcima pridružuje novi basista Ivan, a.k.a. Dejv. Naredne dve fotografije su za Dejva, jer one predstavljaju simboliku vertikale. Neću mnogo reći o ovome, neka ostane skriveno značenje (osim ako ne pitate Dejva da vam objasni), ali pomenuću sprat II i sprat V, tj. dva sprata između, a to su III (trougao, tri temena, trojica) i sprat IV

Mogla bih sada da vam pričam i o skrivenim značenjima na svim ostalim stranicama i fotografijama, ali moram nešto ostaviti za uz tamno točeno u prvom redu, tamo na sledećoj Consecration svirci. Onda, kada budemo opleli po konstatovanju riffova sa Luke Čeha







4. novembar 2013. – album je objavljen. Nalazi se u online formi na bandcampu, i dani su u pitanju kada ćemo ga dobiti u fizičkom obliku. Za to vreme, radim na brendiranju svih Consecration portala, profila i kanala. Odlazimo u štampariju i po prvi put vidim gotov disk. Moj rad na njemu, moj crtež, moji potezi rukom... Diskovi su spremni, sada još samo da odobrimo štampu za digipak i to je to. Još samo malo... 

13. novembar 2013. – stigao je digi. Na promociji sam Matijinog drugog benda Feud, Matija se provlači do mene i iz ranca vadi novi album Consecrationa. Novi album, čiji sam dizajn, totem artwork i jednu fotografiju radila ja. Mislim da niko na svetu ne shvata moju sreću. Mislim da ću se onesvestiti... Gledam, zagledam, obrćem, listam. Gunđam kako je tamnija štampa nego kako sam zamislila, ali nema veze, sve ostalo je perfektno. To je moj rad. To je rad koji sam dugo radila za bend koji toliko volim i u koji toliko verujem. Za bend u čijem sam prvom redu i nakon skoro šest godina. 

Za jednu osobu koja je u tom bendu, koja mi znači sve na svetu, kojoj apsolutno posvećujem* ovaj rad. * Consecration (konsekrejšn) – posvećenje. 


Dugo sam razmišljala da li da pišem ovaj post. Naime, on nije tako šaren, nije cvrkutav i tufnast, ne priča o šoljicama, ali priča o meni. I vrlo je bitan deo mene, ova priča, tako da sam ipak rešila da je ovde ispričam. 

Iako to nije bila moja namera, za ovih godinu i kusur dana, Njanja i Matija su postali sastavni deo priča na ovom blogu. Njanja jer je dekor u kući, dekor u bašti, orkestar, grejalica, ali i omiljeni član naše mini porodice. Bez njega se ne može. A Matija, jer je sve ostalo i bez njega ovaj blog verovatno ne bi ni postojao. Ja kao ovakva, verovatno ne bih ni postojala... 

Zbog toga sam želela da zapišem kako sam se osećala dok sam stvarala ovaj rad, kako kada sam držala ovaj album u svojoj ruci i kako kada sam ga po prvi put čula iz svojih zvučnika. Ponosna sam na momke iz benda, ponosna sam na sve naše prijatelje koji ih podržavaju, na sve fanove koji skaču u prvom redu i na sve ljude koji su pomogli stvaranju ove muzike.

Consecration FB page
Consecration Bandcamp

Svu muziku napisao Consecration.
Consecration čine:
Danilo Nikodinovski – glas, gitara, sint
Matija Dagović – bubnjevi
Ivan Aranđelović – bas gitara

Sve tekstove napisao Danilo Nikodinovski, osim Univerzum Zna – deo koji čita Stivi preuzet je iz knjige CA. Blues, koju je napisao Milan Oklopdžić (1948-2007).

Sempl u Gilmoru preuzet je iz filma The Limits Of Control, Jim Jarmusch, 2009.

Snimljeno u studiju Underground, oktobra 2011.  

Neki delovi, kao što su akustična u Vertikali, sintevi u Luki i Univerzumu, reverbi (Strymon Blue Sky) u Univerzumu i Gilmoru dosnimljeni tokom novembra i decembra 2012.

Snimatelji – Stefan Gaćeša, Marko Jovanović.
Miks – Aaron Harris (ISIS). Vista Studio, Los Anđeles, Kalifornija. novembar/decembar 2012.
Mastering – James Plotkin. Plotkinworks Studio, Filadelfija, Pensilvanija. jun 2013.

Matija svira Mapex bubnjeve i Anatolian činele.
Sve električne gitare (Gibson Les Paul, Gibson SG, Jean & Jean, Fender Strat) snimljene na Laney GH100L pojačalu.

Dizajn i totem artwork – Mali Iv
Fotografije – Duško Dule Jelen (osim na Vertikali – Mali Iv)

* Takođe, sve fotografije u ovom postu su by Dule Jelen, osim onih sa watermarkom u donjem, desnom uglu i wallpapera ispod ovog pasusa. 


*
za download wallpapera Totem, klik OVDE


*
za download wallpapera Nebula, klik OVDE


*
za download wallpapera Univerzum, klik OVDE


*
za download wallpapera Triangle, klik OVDE


8tracks

Životna playlist-a za opuštanje

October 05, 2012

Mnogo posla, mnogo obaveza, mnogo radim! Od ove promene vremena ne mogu da spavam kako valja, čas uključujem klimu jer mi je hladno i napolju je deset stepeni, a onda već sutradan klima je uključena da hladi. Trenutno čitam biografiju o Tesli od Pištala, te sam se podsetila kako je Nikola spavao samo par sati; radio je do kasno u noć i onda ustajao već u šest. Kako mu je to uspevalo zaista ne znam!

Takav mi je bioritam da bolje radim i stvaram nakon 18h. Sve sam ispite spremala noću i onako kao zombi (hodam sad kao zombi..) odlazila na usmena polaganja i no frx. Al' valjda to ide sa godinama i sve mi teže pada malo sna. Već mesec dana ležem nakon tri, radim projekte u miru i tišini dok M i Njanja spavaju, ali ustajem kasno i osećam se iscrpljeno. Volela bih da dan traje 48h kako bih sve postigla. A još kad se smrači već u 16h - kao da mi je neko ukrao pola energije..

Vreme je za promene i za pripremu pred epidemije virusa. Imam taj neki plan u glavi kako i šta poboljšati po pitanju kvaliteta života, kako se pripremiti za zimu i ne ukeketiti. Pisaću o tome, ali evo sneak peek-a: plan i program trčanja za amatere, vežbe za razgibavanje i odmaranje od sedenja na poslu, hrana za dizanje. Jedva čekam, jer treba nam svima to. Pored svih nenormalnih poslova, uslova za rad, lošeg vremena i hrane, stresa, nespavanja - potrebno nam je da malko častimo telo, organizam i duh.



Zato ću večeras ranije leći, uz playlist-u koju sam pravila tačno pre godinu dana, knjigu i biljni čaj sa medom. Nadam se ranom ustajanju i kvalitetnom danu, kao i dobrom vikendu.


* ideja kako možete upakovati vašu mešavinu čaja i pokloniti je nekome
* Za slučaj da to niste znali, nikada nemojte prelivati čaj ključalom vodom. Uvek koristite vodu zagrejanu na 80 - 90 stepeni, tik pred ključanje kako ne biste uništili sve one zdrave supstance u biljci. Takođe, ako stavljate med ili limun u čaj, nikako u vruć čaj - iz istih razloga. I med se nikada ne sipa metalnom kašičicom, već drvenom ili eventualno plastičnom.


Eh da, evo i te liste, uživajte: http://8tracks.com/mali-iv/lanterna

* Lanterna You know that moment when you hear a melody which is so beautiful and suddenly wish upon being on an empty beach, with only the ocean, the sunset and your own thoughts? Well, this list will give you that moment.