Mini bašta {leto 2013}

July 25, 2013

U prošlom postu o bašti, bilo je dosta komentara u stilu: ''Meni ništa neće da uspe, ja sam baksuz, sve mi uvene''. Da se razumemo, ja sam isto toliko stručnjak za cveće koliko i vi! :) Naslušala sam se raznoraznih saveta, što od prodavaca, što od poljoprivrednika - ali sam na kraju shvatila da je svako bilje isto toliko različito kao i svaka životinja, ili čovek.

Znam da to zvuči čudno, ali tako je. Mnoge studije su pokazale da biljke reaguju na različite okolne promene na neverovatne načine, pa čak i na muziku, glasove, pojavu. Google, wiki - pa brzo na proučavanje ako mi ne verujete. Ili, samo jednostavno kupite jednu biljku za početak i počnite sa proučavanjem. 


Pre recimo šest godina, imala sam probu uloge Iv - baštovanka! I nije uspelo, saplela sam se na sceni, sve sam upropastila, sve mi je uvelo. Onda sam na kratko odustala i pre četiri godine, opet sam pokušala. Sve zbog Matine mame, koja i dan danas ima predivnu mini baštu na svom malom balkonu popločanom crno-belim pločicama. Ona je tamo napravila pravi raj! Uglavnom je gajila kaktuse (koji su vrtoglavo i tvrdoglavo rasli i do moje visine), ali se kasnije poigravala i sa ponekim cvećem, kao i začinskim biljem. Sve je to ušuškala u saksije od terakote, sa odgovarajućom nežno narandžastom kanticom za zalivanje i prskalicom. I tako je predložila da mi da jedan baby kaktus, da njime započnem svoju baštu. 

Od tada, ne prestajem! Moram priznati da su mnoge biljke prošle kroz moj baštovanski život, ali one prve su ostale u stanu kod roditelja. Sada imam društvance koje poznajem prilično dobro i svake godine se sastajemo na istom mestu.

Ovaj čeri dole-levo sam uzela kao i sve ostalo - na Kaleniću. Tražila sam malu stabljiku i naglasila sam da imam baštu na prozoru. Dobila sam drvce visine oko 25cm, koje je za manje od dva meseca preraslo 150cm. Od čitavog drveta koje sam dobila, nisam mogla da zatvaram prozor, grane su bile teške pa su padale na ostalo cveće i povrh svega, rodio se samo jedan plod, koji nikada nije sazreo. Izem ti čeri! Kažem ja bratu: ''Vidi, podvalili su mi paradajz, a ne čeri, imam drvo u sobi'', a on mi odgovara kako su listovi mnogo mali za veliki paradajz i da je ovo neko ludo stablo. Presađivala sam ga tri puta, jer je samo džigljalo, podvezivala sam grane, prskala sredstvom protiv vaši, ali ništa nije pomoglo. U juli smo se oprostili, jer nije bio dogovor da imam sekvoju na prozoru.

Na slici dole-desno su koralne mini ruže. Kada sam ih kupila, bile su bujne i sveže, ali za nekih mesec dana su se osušile i opalo im je svo lišće. Ono što je zanimljivo, jeste momenat gde već nakon 24h kreću da se javljaju mladi izdanci i najavljuju novu generaciju pupoljaka. Potpuno golo drvo, za dve nedelje će ponovo biti zeleni žbun ruža. Mini ruže sam održavala tako što sam ih svako veče zalivala sa do 1dl hladne vode, prskala fajtalicom sa rastojanja od oko 50cm, prekopavala površinski sloj zemlje koji je zapekao (manje-više kao i sve ostale biljke), ali sam takođe vodila računa o suvim laticama i lišću koje sam povremeno otklanjala. 


Ovo je verbena. Nisam imala pojma da ima ovako slatke pupoljke, jer sam za nju čula samo kao sastojak čaja. Ovi cvetovi su nestali nakon manje od mesec dana, jer smo otkrili da je Njanja lud za njima. Inače bih mu branila da jede cveće, ali skoro nisam videla da je ovoliko poludeo za nekom biljkom, pa sam ga pustila da mljacka. Svaki put kada ga muči tibica, on se skocka na prozor i navali na ovo lišće i cveće. Eh, da, da ne zaboravim. U nekoliko navrata, dok sam zalivala verbenu, osetila sam strašno peckanje na koži prilikom dodirivanja listova i stabljike, slično onom kada se ožarite. Nisam sigurna, ali je moguće da je kraj verbene izrasla mala kopriva. Naravno, Njanja je i to smazao u nekom momentu. 

Ono što mi se nije svidelo kod ove biljke, jeste prilično suvo i izbledelo lišće. Moguće je da je sunce između 11h i 13h na mom prozoru uticalo na sušenje, kao i na nestašicu novih pupoljaka, tako da sam odlučila da je više ne kupujem. Ideja je bila da napravim mali vrt na prozoru, a ne stepsko rastinje. :)


Na slici dole-levo jeste majčina dušica. Nju sam dobila od Matine mame, direktno sa balkona. Ona je piš - živi, što bi rekla moja mama. Svako veče bi iz njenog žbuna izrastala neka nova gljiva. Pojavila bi se, mahnula, raširila kapicu i sutradan nestala. Verovatno zbog mešavine zemlje u koju je zasađena. Vrlo jednostavno održavanje, zalivanje i prskanje uveče ili rano ujutru.

Na slici do, jeste medunika. Prvi put je imam, ali je tako lepa, razdragana i mirisna! Od nje se takođe može praviti čaj jer je lekovita, ali je meni draga i bez sušenja listova. Ima sitne bele cvetove koji se pojavljuju samo tokom leta, vrlo lako se održava i dosta buja. Ja je imam u dve saksije, ali planiram da ih spojim u jednu, veću.



Beba muškatla, odnosno pupoljci (isto kao na slici dole-desno). Vrlo, vrrrlo zahvalna biljka! Uspevala mi je na svakom mestu! Ima predivne, mekane listove, velike raznobojne cvetove i pupoljke koji se stalno šire. Ja gajim viseću i stajaću, jedna je crvena, druga koralna. Održavam je tako što je redovno zalivam, skidam osušene listove i cvetove, i povremeno prekopavam površinski sloj zemlje. One zahtevaju veliki prostor, pa sam njih zasadila u najveće saksije. Kada se neka grana osuši, ne sečem je makazama, već pažljivo pokidam tu granu na spoju sa većom granom, tj. pri korenu. Ovo je obavezno! 

Na slici dole-levo je taj jedini izdanak čeri paradajza koji nije više od ovoga sazreo. Ne mogu da protumačim u čemu je stvar, jer prethodnih godina nisam imala problema sa paradajzom. Rađali su do septembra, oktobra i uvek sam dobijala sočne salate od njih.



Mini ruža levo i mohito nana desno. Nanu koju prodaju kao mohito nanu, uzimam svake godine. Ona zahteva široku saksiju, pa joj je već vreme za presađivanje. Još uvek nisam protumačila njeno ponašanje, ali listove kidam iz korena (za ledeni čaj, je li?). U jednom momentu, pojavile su se tamne fleke na njenim listovima (sa unutrašnje strane) i kada sam otišla u biljnu apoteku, rekli su mi da je previše zalivam, te je to od vlage. Ja sam ih poslušala i pokušala sam da je zalivam na nedelju dana, ali je ona ubrzo počela da se suši. Vratila sam se zalivanju jednom dnevno ili jednom u dva dana i ona je ponovo ozelenela. Mrlje su nestale, ali ne znam zbog čega. Tih dana sam sve biljke u bašti prskala sredstvom protiv biljnih vaši (na čeriju su se nakupile kao babe na trač partiju), pa sam naprskala i nanu. Možda je uzrok bio neki sitan insekt, ne bih znala. No, ako prskate te preparate, prskajte ih tek kada zađe sunce i sa rastrojanja od min 20cm. Nemojte prskati svakih nekoliko dana kako piše na uputstvu, već posmatrajte biljke i ako se štetočine ponovo pojave - tek onda prskajte. Ja sam od marta bilje naprskala samo dva puta, jednom zbog vaši na čeriju, drugi put zbog crnih bubica na čuvarkući i od tada nemam problema. 

Da naglasim, nemojte slušati sve savete koji vam ljudi govore, jer oni ne mogu da znaju kakva je vaša bašta, gde se nalazi, kada je na suncu, itd. Najbolje je da sami posmatrate biljke, pratite njihov rast, napredak, opipavate zemlju i proučavate najkorisnije vreme za zalivanje. Nemojte se plašiti ako jedan dan preterate sa količinom vode, jer ćete već sutra primetiti kako biljka reaguje. Ona neće uvenuti za jedan dan, a vi ćete naučiti kako da je zalivate. Istražujte.

Dešava se da baštu zalivam svaki drugi dan, onih dana kada se u vazduhu oseća vlaga, kada je zemlja i dalje vlažna, kada vidim da je lišće rašireno i to je znak da mu je lepo. Čim vidim da je zemlja suva, da je zapekla, ja je prekopam malom grabuljom, očerupam stabljiku od suvog lišća i dobro je naprskam kada padne noć. Od đubriva jedino koristim talog čistog zelenog ili crnog čaja i to ponekad.

I sad se setih jedne anegdote, dok sam tek pravila baštu ove sezone, dunuo je jak vetar i velika, viseća muškatla je pala sa klime, pravo na beton dva sprata ispod. Saksija se raspala, malo zemlje se rasulo, i neke grane su napukle. Ja sam je pažljivo odnela kući, presadila u novu saksiju i grane koje su napukle, nežno sam uvila u - verovali ili ne - washi tape. Nisam kući imala gazu za previjanje, a kako je washi od papira, iskoristila sam je da spojim delove koji su pukli i te sam grane podbočila na drvene štapiće zabodene u zemlju. Nakon par nedelja, washi je sam otpao, a grane su se raširile, jače nego ikad. Sve u svemu, ne odustajte tako lako, pazite vaše biljke, ako treba i pričajte im. :) 


Moja staklena bašta. :) Kao i zimi, ja i leti imam biljke koje držim između dva prozora. Za čuvarkuću kažu da najbolje buja napolju, ali moja bašta je primer da nije tako. Naime, imam tri komada napolju i pet unutra. One koje se nalaze u saksijama između prozora, najbolje reaguju, tj. razmnožavaju se i ne staju. One napolju su iste veličine kao kada sam ih presadila. Vodim računa da njih više prskam prskalicom (fajtalicom), nego što ih zalivam. Prija im voda i sunce. E sada, moj prozor nije uvek zatvoren, pa i kada jeste, ja ostavim jedno spoljašnje krilo otvoreno ka unutra, pa kroz tih par centimetara otvora, dolazi dosta svežeg vazduha u prozor. Pored čuvarkuće, tu je i još jedna saksija mini ruža, gde tačno možete videti kako izgleda kada krenu da se rađaju novi izdanci po drugi put.


Ovo je primer čuvarkuće sa fotografije iznad, samo kada je bila mala, dve nedelje nakon presađivanja. 


Bašta na prozoru u tri nivoa. :) Prvi nivo je spoljašnja jedinica klima uređaja i tu su: viseća muškatla, stajaća muškatla, begonije, medunika. Drugi nivo je sims, i tu su: šeboj, stajaća muškatla, bosiljak, verbena, mohito nana, mini ruža, medunika i ruzmarin. Na trećem nivou koji je na samom prozoru su: čeri, majčina dušica, mini ruže i čuvarkuća.

Kako je ispod prozora dvorište u kome se igraju dečica i psi, ja sam sve saksije dobro povezala i pričvrstila za štok od prozora ili fasadu. Sada, i pri najjačem vetru, saksije se ne mrdnu ni milimetar.






Ovo je poslednja fotografija sa čerijem, pre nego što sam ga poslala kući. I to je taj momenat o kome sam pisala pre nekoliko postova, trenutak kada se napolju sprema oluja, tišina je, nema struje u dvorištu i ja čekam kišu.

Leb i Sol - Čekam Kišu  {vanvremenski} 



Svideće vam se i ovo

35 komentara

  1. Replies
    1. Hvala Goco! Znam da ti to baš ceniš! :)

      Delete
  2. tvoja basta je raj.i tacka....a tvojaljubavprema malim stvarima je tako slatka i motivisuca <3 puse.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahah, hvala draga! :* Čekamo i tvoju bašticu na prilazu ateleju da se šepuri, da, daaa! :)

      Delete
  3. Medenjavo! :) Hvala za super savete (nisam znala za foru sa čajem!). Bebirona muškatla je raspilav. ♥
    I ja nešto pokušavam da baštovanišem (da na blamiram onu moju zelenu majku), ali sem kaktusića, začinskog bilja, tu i tamo poneka kalanhoa, neće pa neće. Sunce ga ubi. Pržeća strana dvorišta. Unutra je već duga priča, razgranala grana palmAma. :D Najgore mi je kada treba na odmor da idem pa tražim "žrtvu" da mi zaliva cveće... :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahaha, sve znam! Pa pazi, i meni ovde prži sunce, ne znam šta ću s cvećem sad. Razmišljala sam i da ih pokrivam nečim, makar samo par sati dok je najjače sunce, ali nisam to nikada radila. Nesnosno leto!

      Delete
  4. Ta bašta doprinosi da nam je stan barem stotinu puta lepše i srećnije mesto.

    ReplyDelete
  5. Oooo kako je ova bastica cakana. Mala a opet i tako velika. Ja imam onu tradicionalnu bastu u dvoristu sa paradajzom, paprikama, krompiricima, krastavcima, buranijom, tikvicama, sargarepama, cveklom, lukom, od svega po malo, da me mine zelja. Nema lepseg osecaja od vecernjeg zalivanja i skupljanja zrelih plodava. Sreca, sreca radost. :DDDDDDDDDD

    ps. Kako stvari stoje pod hitno ti je potrebna kucica sa dvoristancetomom jer si ti jedna divna dusa koja voli da uziva u malim stvarima ;-)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Aaaaaaa, blago tebi!!! :))) Zavidim ti, samo da znaš. ;) O da, to mi je san i neki cilj u poslednih nekoliko godina. Možda se sledeće godine preselim u veći stan sa dva velika balkona, ali verujem da mi ni to neće biti dovoljno. :)

      Delete
  6. Zacinsko bilje i tu stajem!

    ReplyDelete
  7. AnonymousJuly 25, 2013

    Meni ni zacinsko nece da uspije :(
    Bosiljak je porastao na 2cm i sada dalje ne mice.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Možda mu je jako sunce?

      Delete
    2. AnonymousJuly 27, 2013

      Ja se plasim da ipak nema dovoljno sunca. Samo malo ujutro (do 11 sati otprilike) i onda je u sijenci :(.
      Da li je moguce da sam preblizu posijala sjemenke ili tako nesto?

      Delete
    3. Hm, možda, zavisi koliko vam je duboka saksija. Uvek možete da ga presadite. :)

      Delete
  8. Divno, divno, predivno!!!!!

    ReplyDelete
  9. AnonymousJuly 25, 2013

    Mnogo ti je lepo tu. Sesti u tu fotelju i čitati, pa povremeno pogledavati kroz prozor. Divota.
    Volim što sam upoznala tvoj blog, uvek me uveseli i ušareni.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Baš tako i radim! :) Hvala Staša, mnogo mi je drago da uživaš ovde kod mene. :*

      Delete
  10. "šolja u prašumi" je jedna od mojih omiljenih fotografija...zvuči kao naslov neke neverovatne priče...(:
    lepa mi je skroz sličica...
    a ljudi su baš čudnovate biljke...zar ne? nekako svima moraš da pronađeš mericu, i u tome može da se beskrajno uživa...i kad te neko suviše sekira i izvoljeva..nema mu druge nego da "uvene" u tvojoj baštici...nije ni čudo što uglavnom začinske biljke svima uspevaju(:

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni je, baš je nekako.. ma kao da nije u stanu! :) Da li mogu ponovo da se ponavljam? (valjda je validna ova rečenica) TI SI CAR! :)

      Delete
  11. Predivno, sa koliko pažnje i ljubavi neguješ svoje biljčice. Nisam znala da se talog čaja može koristiti kao đubrivo - moraš svuda da utrpaš taj čaj :-DDD

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ahahahaha, pa mooooram! To je jače od mene! :P

      Delete
  12. Baš, ali baš sam uživala u ovom postu... :)

    ReplyDelete
  13. bas sam neki dan htela da slikam sirotu uvelu nanu i lavandicu na ivici zivota i da na ig tagujem tebe i Ivu da me spasavate :D onaj njen bosiljak samo buja, kao i tvoja dzunglica. razvojni put bastovanski kod mene slican. divnu koprivicu tamno crvenu oziveh iz dva listica, a sad je princeza. ceri paradajz buja ko lud. dracena se odlicno drzi, ali lavanda, nana i cuvarkuca posustaju... videcemo :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Možda im je sada jako sunce, hmmm? Gde stoje?

      Delete
  14. Lepo cvece raste tamo gde je lepa energija!!!
    Ja upravo donesoh iz morskih krajeva malu maslinu (to su bile konsultacije sa Ivom, nadugacko i nasiroko, kupiti ili ne), lavandu i lovor. Pa cemo videti kako ce preziveti na ovoj mojoj terasi, poslepodne je bas direktno osuncano.
    Kao i uvek, bilo je zadovoljstvo citati!
    A sad da stavim japankice na monitor :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehe, masline! Jaoo, ma samo da mi je veći prozor ili da imam mini terasu, pravila bih pravu šumu ovde! :)

      Delete
  15. Čitam post, a u pozadini čujem tvoj glas:)
    Baš se radujem da te vidim!
    Baštica je san, baš ti se divim <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ooo! :* I ja se isto radujem! Da nam sve pričateee!

      Delete
  16. jako slatko i kreativno.
    a vasa basta je, vidim po slikama, malo usamljena. kod komsija preko puta sve nekako... golo. :/ steta sto nemate neki poveci balkon sto gleda direktno ne ulicu, ne sumnjam da bi cudo napravila. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Šteta, i ja kažem. :) Jeste, baš je golo. I ono malo cveća što komšije posade, to deca počupaju ili gađaju kamenjem. Zato sam ja moje saskije povezala, pa neka gađaju koliko hoće.

      Delete
  17. Ovo je tako divno! Ovde u gradu imam terasu, ali do mene su ljudi koji puše cigarete, pa se plašim da će ih to razbiti, i na zapadnoj sam strani i to direktno sunce pada. Svaka čast i na hrabrosti pravljenja bašte bez terase! :D Što zbog visine, vetra i dece koja kamenuju i čupaju cveće. I svaka saksija lepo ukrašena ili ima i neki ukras pored biljke, divno! Divno! I sad saznah da je verbena zapravo ono što smo prababa i ja mislile da je koprivica :D Kod kuće, na selu, prababa i ja smo imale svašta od cveća, nismo znale kako se koje zove, pa smo nadenule imena :D Malo francuskog, malo rumunskog, malo srpskog naziva sa sve latinskom pozadinom i na šta nas podseća :D Bilo bi divno videti ovaj rad na terasi, bio bi predivan cvetni raj! :)

    ReplyDelete