Dust lane

September 10, 2013

Ja zapravo uopšte nisam planirala da pravim tu letnju pauzu. Samo je tako naišao osećaj da je vreme da zastanem i odmorim, da sakupim ideje na jedan papir i razradim plan. A onda je prošlo i više od mesec dana, pa kada sam se vratila new post stranici, shvatila sam da sam izgubila rutinu, a i falilo je nešto. Nešto je moralo da se promeni. 

To je isti onaj osećaj kao kada vidite neki dobar recept na TV-u ili u omiljenom kuvaru, pa ste odmah nadahnuti da postanete novi Džejmi ili Entoni, ali vas u kuhinji čeka brdo sudova i jedan kvadratni centimetar radne površine. Dok vi pospremite taj krš i oslobodite one potrebne sudove, nadahnuće je odavno odlepršalo kroz prozor.

Tako sam se i ja osećala od onog poslednjeg posta u julu, sve hoću da pišem nešto i imam svašta da kažem, ali ne mogu ovde, ne dok blog ne obučem u novo odelo. Takva sam vam ja. Mora sve da bude cakum-pakum, da je sređeno, pod konac, ulickano i ušuškano. Sada se ponovo osećam prijatno i na domaćem terenu, te mogu da se zapišem.

autor fotografije: Dule Jelen
Ne mogu reći da mi je ovo leto bilo lepo, ali je svakako imalo posebne trenutke koji su doneli ogromnu količinu sreće. Trudila sam se da dignem glavu i uradim nešto korisno (khm, imam spisak stvari koje je trebalo uraditi tokom leta), ali sam zapala u to neko neraspoloženje, te su mi ova dva meseca proletela u ne tako interesantnim doživljajima. Otuda i odluka da napravim pauzu u pisanju, jer ono što sam imala da kažem, ne bi se baš uklopilo u čitav fazon ovog bloga: srećno mesto.

No, septembar je, i koliko god znala da kalendarsko leto još uvek nije gotovo, noćni povetarac koji golica bosa stopala otkrivena tokom sna - aludira na činjenicu da je rana jesen tu. I neka je, jer od prošle godine, od mog prvog posta, ja ponovo volim jesenji period i konačno sam naučila da se radujem svemu onome što on donosi.

Onaj momenat kada mogu da povadim sve svoje ešarpe i da svaki dan nosim po jednu i da mi nije vruće jer je sunce upeklo. Ono jutro kada dune blagi vetar i zašuška lišće u parku ispred mog prozora. One boje na Kaleniću, jesenje, gde preovladava narandžasta koju uporno pokušavam da zavolim. Onaj miris pečene bundeve u rerni. Onaj miris rendane jabuke sa cimetom. Oni čajevi koji čekaju da budu probani. Ona nova crvena šolja, koja je kao stvorena za sve te tople čajeve. Onaj kišobran na tufne. 

A dok se polako prepuštamo jeseni i sve više slojeva odeće ređamo na sebe, želim da sa vama prođem kroz sve moje srećne trenutke tokom leta i da im se još jednom nasmešim.


Nakon porodične posete Lalici, jedan vikend smo se popakovali i krenuli u Valjevo, pravac Iva did it. rezidencija. Nas tri koje ne zatvaramo o receptima, čajevima, blogovima i cutensilsima i muževi koji čas čuvaju princezu Iskru, čas projektuju buduće kuće na mušemi sa tufnama. Dva dana koja su trajala kao dva minuta: toliko smeha, nazdravljanja, mešanja i ljubavi. Izdvojiću ovu fotografiju koja je nastala na posedu Milijan Jelić vinograda, gde smo išli u obilazak, degustaciju i kupovinu - naravno.



Sreća ne bi bila ona velika sreća bez mog drugog ja. Da li smo na Savi, Dunavu, u Novom Sadu, Valjevu ili Bačkom Petrovcu - nije ni bitno, jer smo zajedno, držimo se za ruke, dovršavamo jedno drugom rečenice i maštamo o nekoj, možda ne tako dalekoj budućnosti. On i ja do kraja sveta. 



Sređujemo Nanin stan već pola godine, te smo usput naišli na pravo blago stvari za koje nismo ni znali da je imala. Kako mi izgleda, čini mi se da ću od sada nositi isključivo vintage svilene bluze, kostime iz 70-ih, tašne od kože aligatora sa matorim Zenitom u njima. Verujem da bi Nana bila oduševljena, jer ja sam bila njena omiljena (jedina) unuka. Nasledstvo poput ovog čini da zauvek nosimo te osobe sa sobom. Odraz u ogledalu koji podseća na Nju i njene crvene čuperke, miris njenog omiljenog parfema ili album sa fotografijama gde je mama bila tinejdžerka i gde ja sada mnogo ličim na nju. Neprocenjivo.







Kada smanjite konzumiranje kafe, onda želite da ona koja se i desi ponekad - bude pravi ugođaj. Tako sam ja ugađala sebi čitavo leto, malo sa cappuccino ICE savršenom penom, malo moka, a tek ponekad mućeni nes. Još jedna izmena: nakon toliko godina, uspela sam sebe da naviknem na bokal ili flašu vode uvek uz sebe. Trudim se da pijem oko dva litra dnevno i moram priznati da prija, pritom lišava želje za slatkišima i grickama. 

Ugađanje je bilo lakše uz omiljene prijatelje, poklone za rođendan i maženje sa Njanjom koji se nikadaaa, ali nikada ranije nije ovoliko mazio. Velik' dečak, porast'o i smirio se.


Jedan od bitnijih zadataka koje sam obavila tokom leta, jeste veliko sređivanje stana. Kuhinje, tačnije, jer ona zahteva najviše posla. Da se razumemo, ja ne bih mogla da podnesem da mi neko drugi sređuje stan, pa ni Matija, tako da je sve na meni. Ja tačno znam kako se pere ovaj čajnik, gde stoji ova kutija, kako da operem prozore i da se cakle čak i ujutru pri direktnom sunčevom zraku. Znam kako da sredim začine, kako da sortiram namirnice u frižideru i kako da poređam nove jesenje šolje.

Zato sam bila uposlena dve nedelje i samo sam policu sa začinima sređivala tri dana. Kako su neki tražili, biće posta o tome, jer videh da vam se sviđaju DIY teglice i oznake za iste. Uglavnom, sada su na otvorenim policama sezonske jesenje šolje, u toplim zemljanim tonovima, dok sam prolećne šare sklonila u viseći element do nove sezone. 

Sa vrata sam sklonila pinboard i privezala sam kanap za dva eksera na koji sam zakačila recepte, ideje i kecelju.



Imam tu mogućnost da sebi obezbedim lep radni prostor, jer radim od kuće. Zato to koristim maksimalno! Svaki dan druga šolja za omiljeni napitak, druga sveska, nova washi traka, nova olovka, nova boja tuša, ali i nova skica i novi projekat. Radim takav posao da prosto moram biti inspirisana svakog minuta svog radnog vremena. Nema tu prostora za odlaganje jer mi nije dan, jer mi mozak ne radi, već MORA mozak da radi, mora da bude ugodno, mora da bude inspirativno i tu mislim na radni kutak, na muziku, na sveske, isečke iz magazina po zidovima, na skice za koje mora postojati prazan deo na zidu, itd. Inspirišu me boje, linije i forme, te zato stremim da dok stvaram, moram imati tu kreativnu gungulu oko sebe. 



Ko me prati na facebooku, zna koliko sam poludela oko otvaranja nove galerije u gradu. Evo dela mog oduševljenja: ''Umetnost uživanja u malim stvarima. * Pre neki dan je u Beogradu otvoren mali raj za ljubitelje keramike i cutensilsa. Gallery 1250 u Čumiću, na prvom spratu, odmah iznad Remakea. Da je recimo moja nana ili mama dobila na poklon ovu premedenu šolju, ona bi završila u vitrini sa izgovorom: ''To je za ukras'' ili ''To je za kad nam dođu gosti''. Ali, pošto sam je ipak JA kupila sebi i već sam u mislima imala sliku čaja od ružinih latica u njoj, ova #handmade nežna šoljica će se koristiti svaki dan, jer: život je previše kratak da bismo štedeli lepe sitnice, šoljice, candy cane slamčice, haljine ili one krpe ''za specijalne večeri'', itd. Život nam prođe u čekanju ''specijalnih trenutaka'', a nismo ni svesni da je svaki dan specijalan i da ako svaki dan sebi ugađamo ovako malim i vrednim stvarima - život bude lepši i bogatiji - 24/7. Uživajte u vikendu!'' .. Mislim da se razumemo, da?



Ujedno, kad već kroz čitav post provlačim to ugađanje sebi, da se nadovežem na priču o savršenom staklenom čajniku koji sam dobila od Ive, o njenom poklonu za rođendan u vidu DavidsTea bubble teacups, pa novi gaiwan, podmetač od plute, tufnaste salvete koje nisu ''za kad nam dođu gosti'', nego za MENE! A tu je i Lalica draga, u novom broju Sensa magazina, sa svojim magičnim i vanvremenskim fotografijama i receptima. Male stvari, ljudi, jer sreća je u malim stvarima. 


I za kraj, samo želim da vam kažem da danas slavimo četvrti rođendan Njanjoslavu (aktuelno: Njanješka s ruskim akcentovanjem kao babuška). Kada se samo setim kakva je loptica bio, a sad velik' momak, jedva u krilo staje. Mazan više nego pre četiri godine, ali i dalje tvrdoglav, pričljiv i nestašan. Danas nam je divan dan, divan dan.. 

P.S. Kako vam se sviđa novi dizajn? :) 




Svideće vam se i ovo

58 komentara

  1. Sviđaaaaaaaaaaaaa! I, da. Razumemo se. :* ♥

    ReplyDelete
  2. Ajd, mashala, bilo je vreme :)
    Ali ne brini, primetila sam da je mnogo blogova napravilo pauzu tokom leta.
    Ova foto crno-bela, sa akcentima cuvarkuca, kafe i bubamare je .... VRH :)

    ReplyDelete
  3. Ma pa jao! Ala je ovo lepo!

    Prvo, srećno mesto izgleda krasno!
    Drugo, onaj deo sa Naninim torbama i aparatom i svilenim košuljama me dirnuo jako i podsetio na moju baku.
    Treće, živela misao o tome da se Naročite stvari ne moraju čuvati za "naročite" dane!

    Četvrto, patim za onom plavom 'aljinom s prve fotke. Mnogo je prelepa. A vas tri ste tu kao iz filma nekog.

    Srećna ti nova sezona!





    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Staša! :* Čini mi se da dosta nas ima taj isti momenat sa Naninim stvarima, jer znam da su ta neka druga vremena bila tako elegantna, a i sve bake su divne, ma šta god nosile! :)

      Svi su poludeli za tom haljinom, a kada bi vam samo rekla da sam je uzela za 600 dinara u jednom butiku koji se zatvarao. Šteta, jer su imali sjajne stvari!

      Delete
  4. Ti si jedno tako divno bice! Radujem se novim postovima!

    ReplyDelete
  5. Treba se covjek ponekad odmaknuti od rutine u koju zapadne,pa makar se radio i o stvarima koje voli.rutina nije dobra.svidja mi se novi dizajn bloga i dobro si iskoristila tu pauzu.razumijem kako je to kad imas tone inspiracije koja nestane u trenutku pod tezinom svakodnevnih stvari i problema i mislim da tu inspiraciju treba odmah iskoristit dok je tu,bez obzira na "tonu sudja i centimetar prostora".keep up the good work ;-) i sretan rodjendan Njanji.neka su misevi uvijek debeli i krevet mekan :-)
    Pozdrav

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti Saša!!! :* Mislim da sam imala dovoljno vremena da smislim šta želim i kako ću dalje. Zaista mi je trebala ova pauza, jeste da nisam bloger od ne znam ni ja koliko godina staža, ali kao što kaže moja prijateljica Ivy M2 - sazrela sam i morala sam da promenim igralište. ;) Maše Njanja!

      Delete
  6. Tvoje kave i tvoj Njanja su melem za rane, lijek za dušu i čista ljepota. I ne, ne pretjerujem! Jer ja imam isti odnos prema kavi, mora biti savršeno - ili ne pijem. A Njanješki daj veeeliki poljubac za ovaj veliki dan :)

    Blog treba povremeno osvježiti, istina. Kako sazrijevamo mi, mora i naš blog. Ja sam isto u fazi premišljanja i razmišljanja - oko izgleda, boja, tekstova, bilo čega. Nešto malo novije mi treba. Zato te razumijem. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Razumemo se, hehe! :) I hvala i Njanja šalje poljubac! E to, ''nešto malo novije mi treba'', tačno to! :*

      Delete
  7. I LOVE IT, LOVE IT AND LOVE IT! :D Koji aparat koristis Btw?

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Sofi! :* Sve piše na stranici ''O meni''. ;)

      Delete
  8. Srecan Njanjeski rodjendan!

    p.s. jedva docekah novi post :*
    Nevena

    ReplyDelete
  9. Jednostavno i lijepo - svidja mi se. Ne treba nista na silu raditi. Zivot treba zivjeti dan za danom. Fotke su super, kao i uvijek.
    Imam pitanje: po tvom misljenju, da li vrijedi kupiti Dolce Gusto aparat? Smekam ga od prosle godine i kod nas ima fin izbor kapsulica, ali nisam imala prilike da probam. Posto vidim da imamo isti ukus sto se tice kafe i upotrebe "za goste" salica, ugadjanja sebi itd. voljela bih cuti tvoje misljenje. Hvala.

    Macak, sretan ti rodjendan!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! :) Pa, po meni vredi! Ja sam uzela Circolo koji je u to vreme bio oko 200e, dakle jeftiniji od regularnih aparata za kafu. Ja ne pijem espreso kafe, pa mi je bilo bitno da mogu praviti i ledenu kafu, moku i sl. Na početku su imali samo par vrsti kapsula, ali su onda počeli da uvoze i ledene čajeve, neskvike - koji su odlični. Cena kutije kapsula je dosta skupa, ali kako aparat pravi penu kao što je prave kafe majstori - onda vredi svaku paru! Pritom je ukus divan, nema šećera, pa može svako da je pravi po svojoj meri. I aparat je vrlo lak za održavanje. :)

      Delete
  10. "...nežna šoljica će se koristiti svaki dan, jer: život je previše kratak da bismo štedeli lepe sitnice, šoljice, candy cane slamčice, haljine ili one krpe ''za specijalne večeri'', itd. Život nam prođe u čekanju ''specijalnih trenutaka'', a nismo ni svesni da je svaki dan specijalan i da ako svaki dan sebi ugađamo ovako malim i vrednim stvarima - život bude lepši i bogatiji..." - tantra za ovu jesen. Veoma inspirativno, i odlican podsetnik za nas koje svakodnevica malo skrene sa tog puta.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Slažem se da je tantra! I ja kada skrenem, samo se okrenem oko sebe i potražim neki i najmanji razlog zašto bih baš danas morala da budem srećna! :)

      Delete
  11. Totalno, totalno of topik - setam danas gradom i slucajno naletim na radnjicu sa cudnim cajevima. Medju svom tom hrpom mirisljavih kesica, cuci mali debeli cajnik a na njemu rukom slikani Njanja :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahaha, bolje što ne znam gde je ta radnja, jer ne znam kuda bih više sa čajnicima! :))

      Delete
  12. ...jer se život ugođaj zove...i ti to znaš!
    p.s. hej, Iv...link za muzikicu predlažem da bude negde na početku...da bude ceo paket...da dok čitamo budemo STVARNO nekoliko minuta u tvojoj glavici...
    <3
    *:

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hm, moram priznati da sam razmišljala o ovoj ideji dosta puta, ali mi kvari nekako taj početak pasusa, ne znam kako to da rešim! :/

      Delete
  13. Prija novi post, kao i uvod u divnu jesen i neke nove početke. Volim jesen, i drago mi je da si i ti naučila da u njoj uživaš. Volim takođe kad tek na postu neke stvari saznam i pročitam, onda mi to nešto "moje" ispadne još nekako draže i tajanstvenije, znajući kako brižno si sve pripremala, fotkala, pisala... a opet čuvala i od mene ne bi li sve ispalo još veličanstvenije. Voli te tvoj muž i svaka čast za novi dizajn! Idemo u nove pobede!
    P.S. Divna ti je celodnevna muzička lista. <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Opa, dugi komentar? Čime sam ovo zaslužila? :)) Raspilaviću moj! <3

      Delete
  14. Jao, koliko smo mi mesta ovde zauzeli! Nije mala stvar.
    Lepa ti je retrospektiva i lepe su ti fotke:*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nego šta, bitna mesta za bitne ljude! :*

      Delete
  15. oh kako divan blog! :) pratim od ranije, i obično se suzdržavam, ali sad sam morala da prokomentarišem :)divno, divno, divno...

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala ti, hehe, baš mi je drago da si se javila, ja ovde baš volim da ćaskam sa drugarima. :)

      Delete
  16. Ja sam se totalno otopila.... Sve, ali baš sve mi je tako divno. Volim što osećam veselje između redova, neki elan, narandžasti/jesenji:)I što smo se tako zavolele.
    Meni su sve fotke divne, ali ona tvoja, prva, i Matija i Njanja, te su mi što bi ti rekla, totalni raznež:) Omiljene!

    Srećan roćkas Njanjo, srećniku:):):):)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Jeste, ali to je zato što imam čemu da se radujem! Stalno razmišljam o onom momentu da se svi skupimo kod vas, opičimo neku igricu, čekamo da se pizza ispeče u kaminu.. Ili vi kod nas, pa se zgužvamo u kutiji šibica, ali nam je toplo i Njanja se mazi u krilu. <3

      Delete
  17. Znaš kako mi je ovo sada trebalo sve za pročitati,ma osjeća se totalna toplina u svakom tvom slovcu,slici,baš svemu..stvarno trubim stalno da je sreća u malim stvarima,drago mi je da se kužimo potpuno..Njanji pusa velika,a i tebi,uživajte!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Naravno da se kužimo! Ja isto tako odem do tebe, pa onda listam, čitam, uzdišem i uživam, a zapravo punim baterije! Ljubimo! :*

      Delete
  18. Ja ne znam sta bih radila da nema ovih blogova koje pratim! Iv, predivan je u svakom smislu i u svakom postu! Samo napred!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahah, pa joj, crvenim. Hvala Milice, HVALA! :*

      Delete
  19. Kako divan post...! Odusevljena! Hvala sto nam ulepsavas svakodnevicu, Iv ! I podstices kreativnost i dajes inspiraciju za mnoge obicne, svakodnevne stvari :) Jelena

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Jelena, čini mi se da je to postala neka obaveza prema vama, ali tako divna i pokretačka. :)) Uživam u pisanju, ali još više uživam u ćaskanju sa vama i čitanju vaših komentara! <3

      Delete
  20. Mila, divna emocija i boje i sve...Posebno je divno što je mojoj dalekoj ljubavi Njanjoslavu rođendan, a sada očarana i zatelebana u svoju Darmicu, tek razumem svu ljubav i nežnost i prijateljstvo :) i u pravu si, ti mali fajteru, svaki je dan poseban. meni je danas poseban jer je obojen tvojim postom i novim dizajnom bloga, koji je btw presladak i svež (mada, shvatila si već, verujem...meni treba malo vremena da se oprostim od starog i naviknem na novo-to možda ide s godinama ;))
    Cmok! i radujem se tvojim postovima :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Mišu moj! <3 Nadam se da uživate tamo, da se grlite i ljubakate i da ćemo dobiti neki makar mini post kada se vratiš, samo da mi podmiriš želju za morem! :)

      Delete
    2. vratila se i imam u planu pregršt grčkih blogova:tirkiz, pa lokumadesi, pa klopa...svašta svašta nešto :*

      Delete
  21. Kako fino pises...
    Potpuno te razumijem oko ugadjanja sebi i pospremanja :) mene moj dragi zeza da mozemo od stana napraviti konceptualnu umjetnost... Jer solja za kafu mora biti to jutro u skladu sa ostatkom "izlozbe" :)

    Super su mi teglice i oznake za teglice.

    Radujem se tvojim novim postovima! Mnogo!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Selma! :) Hehehe, ali ''konceptualnu umjetnost'', oo, kako se slažem oko toga! :))

      Delete
  22. Lepo je citati te opet :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Mima! I ja se radujem pisanju! :*

      Delete
  23. Mnogo mi se sviđa dizajn.Najviše kad ono kažeš: Ja tačno znam kako se pere...:))Pa ljubi te tetka Sandra :*

    ReplyDelete
  24. Sve je divno i predivno. Vec si me navadila na cajeve....sad kad krenem sa crafting-om, kuku meni.

    Njanji puno poljubaca i srecan mu rodjendan!! <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hihi, ali blago tebi što sve to tek sada otkrivaš i uživaš u tome!!! Ljubimo oboje! :*

      Delete
  25. Divaaan dizajn, mogu li reći omiljeni do sada? Totalno podržavam užitke u malim stvarima, jer svaki trenutak je neprocenjiva i jedinstvena šansa da ulepšamo život i učinimo sebe srećnima. Tek kad smo sami srećni možemo i druge usrećiti. I eto, zato je između ostalog, volim da čitam tvoj blog. :-*

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni je omiljeni do sada! <3 A ti isto usrećuješ druge, samo što to možeš da radiš i u 3D! :))

      Delete
  26. Primetila na jednoj slici crvenu kutijicu sa belim tufnama i zelenim srcem, ista kao moja pa mi nešto došlo drago :)

    ReplyDelete
  27. Ja se sve nešto raznežim kad te čitam... baš volim tvoj blog. I ovo mi je prvo javljanje. :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hihi, pa ne znam da li je to dobro ili loše? :/ Ne bih da ste tužni! :) Hvala na javljanju, neka ti to uđe u naviku, ja volim da se ovde zapričam. ;) :P

      Delete
    2. Ne, ne, dobro je! :) Kako može ovaj blog da prouzrokuje bilo kakvo loše osećanje?! :)

      Delete