My cup of tea/coffee

November 26, 2013

Nekada mi je toliko teško da započnem neki post. Imam priču u glavi i znam o čemu bih vam pričala, ali mi fali uvod. I onda ostavim otvoren post i kursor da blinka satima, buljim u monitor i tastaturu naizmence i samo uzdišem, jer nijedna uvodna rečenica nije dovoljno dobra. 
I na kraju  pustim da prođu dani, jer kada nisam lepo raspoložena, ne mogu da zalazim u ovaj moj kutak...

Kasno je popodne, slušam Synthesis - Vo Naše SeloUmesila sam domaću pogaču i njen miris se prostire stanom. Peć već odavno duva, tako da nam je dom topao i ušuškan. Njanja je na svom otiraču kraj peći i pažljivo osluškuje korake u hodniku zgrade, čekajući da se M vrati sa posla. Skuvala sam moku i uživam u slatkom ukusu čokolade. Ovo nije smiraj dana, ali ja se tako osećam.

Razmišljam o obavezama za sutra. Kako sve uklopiti, kako sve postići i kako ne dozvoliti padu raspoloženja da utiče na produktivnost, motivaciju i ideje... Ponekad pomislim da bi život bio mnogo lakši da sam samo delić neke velike mašinerije i da mi je posao da svakoga dana ispunjavam jedan te isti zadatak, bez razmišljanja i puno mozganja, poput robota. Jer ovako, svakog jutra moram da se probudim i u roku od sat vremena nateram sebe da budem: budna, orna, energična, vesela, ekspeditivna, kreativna, tačna i brza. 

A to je teško. Verujte mi, to mi je najteži deo dana. 


Posebno danima kakav je ovaj: hladan, tmuran i ovlažen nekim bljuzgavim snegom. Ali dobro, idemo dalje, ustajemo, rastežemo se, krećemo u borbu sa kilometrom obaveza i mejlova u inboxu. Ne odustajemo, jer do vikenda i bezbrižnog izbegavanja zvonjave telefona ima još tri i po dana.

Ono što me pokreće ujutru, jesu male stvari kojima se radujem unapred. Probudim se i ne ustaje mi se iz kreveta, ali nateram sebe da pobrojim sve rituale koje mogu da obavim u narednih sat vremena. Od maženja sa Njanjom koji je obavezno tu negde pod pokrivačem i gura me svojim šapicama sve više ka ivici kreveta, do kuvanja najaromatičnijeg toplog lattea u onu novu šolju koju sam dobila. Onu novu crvenu šolju koja je savršeno glazirana spolja, ali je iznutra svetlo krem, pa kafa sa cimetom u njoj izgleda još privlačnije. 

I OK, već sam na nogama jer sama pomisao na miris mleka i cimeta, nove plejliste koja svira i gomile zanimljivog sadržaja na omiljenim blogovima – jednostavno pumpa energijom i motivacijom. 


Koliko god to delovalo bezazleno, ali u danima kada nam manjka volje, male stvari zaista mogu da naprave razliku i utkaju dodatnog elana. U poslednje vreme dobijam toliko mejlova u kojima mi se javljaju osobe koje imaju taj dar koji im omogućava da prepoznaju te male stvari. Pričaju mi kako i one imaju omiljene šolje i rituale, kako se raduju knjizi u krevetu, šetnji sa dragom osobom i ljubimcem, ili spremanjem ukusne paste uz čašu vina. Poveravaju mi se kako im je drago jer postoji neko mesto u online kosmosu koje im omogućava da se ne osećaju čudnjikavo, ako za svaki napitak imaju posebnu pjadelu i ako dekorišu kuću nedeljama pred praznike. I ja sam srećna, jer gajimo jednu zajednicu obožavatelja malih stvari. :)

A tu su i ti mali darovi od dragih ljudi, koji stižu u pravo vreme, baš kao da je poštar znao kojim danima treba da zazvoni na vrata. Pa trenuci ushićenja dok se koverta otvara i iz nje izvlači upakovan poklon, sa sve folijom od mehurića čije deliće moram malo da ispuckam pre no što otvorim paket. 

Tu je dar od Ivane, jer me tako dobro poznaje, pa mi upakuje kekse Anđele, knjigu za pod pokrivač, par kesica čaja, ali i vino. Da me dobro oraspoloži i da imam zabavu za svaki deo dana. 

Onda stigne velika pizza kutija od poštara, ali nije pizza u njoj, već najnežnija mušema, sa roze čajankom u vidu motiva. Zahvaljujući Moo Moo Shemi, pa naravno. Sada mi samo ostaje da odaberem idealnu šolju za ovaj Mad Hatter Tea Party!

Ili ono kad Lalica svrati pred snimanje u Dokolici do mene, pa mi ostavi na stolu paketić sa posebnim začinom za buritose i nekoliko kesica čaja koje do tad nisam probala. 

Da ne pominjem one hrizanteme koje su mi Mušmule dale onomad na Salašu, pa sam bila sva srećna to jutro kada je ogrejalo sunce i stan je bio okupan najrazličitijim jesenjim bojama, od zlatne, preko oranž do oker.

Ubrzo potom, stan je zamirisao na voćne kupke, jer mi je stigao veliki paket iz Holandije, u kome mi je Ksenija zapakovala najšarenije handmade sapune koji su zapravo bili inspirisani mojom blogom. Da ne pričam kako Njanja danima nije vadio njuškicu iz te kutije.

A onda poređam sve te divne predmete po radnoj površini i počnem da zapisujem ideje za postove i projekte, pa mi M donese sendvič od mekane integralne kifle, da imam uz kafu, dok on spremi ručak. 

To su ti ljudi koji vas poznaju i vole da vam ulepšavaju život i dane sitnicama. Tako moja Tića zna šta treba da donese, kako bi ono teško razbuđivanje ponedeljkom išlo brže. Kesica Oreoa, za uz latte i dan može da počne. 


Uglavnom, te male stvari nisu samo stvari, već su i gestovi ljudi koje volite, koji su vam bliski, ali i onih koje ne poznajete baš toliko, ali umeju da vas i te kako obraduju. Kako bilo koji dan može da bude ružan ako prepoznate i makar jedan minut takve dobrote u nekome? 

Meni je pre nekog vremena ulepšana jedna čitava nedelja, samo zato što sam se upoznala sa jednom divnom i izuzetno vrednom damom koja pravi magiju od kolačića. Dok sam nabavljala cookies za snimanje koje ću vam pokazati od decembra, u ćošku jedne posude, uočila sam keks koji je imao identičnu šaru kao moja šolja! Ljubičastu na bele tufne! Još u obliku srca! Zamolila sam je za koji komad, jer je neverovatno kako dobro idu zajedno. Nije ostao za ukras, jer su Ljiljanini keksi toliko ukusni, da vam posle toga prsti mirišu na cimet satima. 

Živeli dobri ljudi, lepi trenuci, minuti sreće i male stvari, jer svi su oni moja šoljica čaja. 




Svideće vam se i ovo

43 komentara

  1. Ugrijao me post :) Uzivam uz Dammann Frères L'Oriental Cheers!
    Ehh daa zbog tebe sam postala opsjednuta cutensilsima.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Ma ako si! Da li to znači da će nekada negde nastati neki novi blog u blogosferi? :D

      Delete
  2. Bravo, divno! Pa ja se vec odavno ponavljam da su te mali stvari srz divnog dana i srece, triput ura za trenutke radosti i drage osobe! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehe, hvala Nina! Znam da slično razmišljamo, još odavno. ;)

      Delete
  3. Kad bi svi ljudi bili barem malo kao ti, gde bi nam kraj bio...

    ReplyDelete
  4. Draga Iv, jos jednom si nas sve odusevila :))! Svaka cast!

    ReplyDelete
  5. Ah, ti uvodi, u potpunosti se mogu poistovjetiti s tobom kada imam brdo spremnog materijala a treba mi par sati da smislim uvod od 4-5 rečenica :)

    ReplyDelete
  6. Toplo, toplo... :) Hm, nesto mi je poznat taj pad raspolozenja... U toj sam fazi i ja. Ostala sam bez posla nedavno i posle faze nervoze odlucila sam da se posvetim hobiju (dekupaz) i da uzivam u sitnicama. I da znas da stvarno uzivam! Citam gomile knjiga, druzim se sa prijateljima, dekupaziram, imam puno novih ideja koje sprovodim u delo :npr.pravim sapuncice, farbam jastucnice, pisem licne poruke na soljama i poklanjam ih) i gledam da obradujem drage ljude. Zivot definitivno lepse izgleda kada znamoda uzivamo u sitnicama :) Jelena

    ReplyDelete
    Replies
    1. Zaista sjajno iskorišćeno slobodno vreme! :) I ja se tako obradujem nekom slobodnom odmoru ili vikendu i onda kažem sebi kako moram makar sve :) stvari sa liste uraditi ili napraviti, kad ono međutim, samo se opustim i onda shvatim da sam toliko umorna i da bih samo ležala. Zbog toga volim kada imam obaveze, jer sam mnogo produktivnija i ekspeditivnija. :D Realno, mogla bih satima i danima da uživam u svim tim stvarima koje si pobrojala. :D Pozdrav!

      Delete
  7. Tvoje mesto je postalo naše mesto upravo zbog te divne topline pune medenih sitnica a kada sam ja u pitanju pre svega zbog snage i volje da se i od lošeg dana napravi neki šaren i lep i življenja vredan. Divni mali stvoru :*

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala Mišu! Sviđa mi se kako si to definisala, uopšte nisam razmišljala o tome na taj način. :D

      Delete
  8. "Živeli dobri ljudi, lepi trenuci, minuti sreće i male stvari, jer svi su oni moja šoljica čaja. "
    <3

    ReplyDelete
  9. Obraduje me svaki novi post!
    Bilo bi super kada bi snimila jos neki video...
    Puno pozdrava! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hvala! :) Teško da će biti novog videa, onaj je bio samo za Moja Posla, dok ja više volim da radim iza kamere. :D Pozdrav!

      Delete
  10. Kako mrzim kad dodjem do kraja tvog posta. :(
    Onda uzmem pa jos jednom procitam neki stari. :D

    ReplyDelete
  11. Divno!
    Evo ide uz temu :) http://www.youtube.com/watch?v=3hFdHOR1enc

    ReplyDelete
  12. Jooooj, sve...., ali ona zadnja fotka je jooooj! Divan post si napisala.... i divno je da imaš toliko dragih ljudi oko sebe <3

    ReplyDelete
    Replies
    1. I meni je ta omiljena, jao kako je volim! Hehe, hvala ti Tina! :))

      Delete
  13. Kad bih na Blogu kao na Instaramu mogla svaku recenicu i fotku jednim tapom prsta da lajkujem, ali posto ne mogu, jedno veliko BRAVO ! :D

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hehe, hvala Sofi! :* I meni nekada isto to nedostaje.

      Delete
  14. Svaki me tvoj post obraduje i svakog dana se iznova nadam da si nesto novo objavila, i uopste mi nije bitno o cemu pises, jer znam da cu uzivati! :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. I ja bih volela da pišem češće, ali nekada ne mogu ni rečenicu da napišem... :/ I onda shvatim da je bolje da odustanem i sačekam neko bolje vreme za blog, jer mi se čini da mi takvi postovi bili usiljeni i da bi možda zvučali loše... Ovako, kada napišem, znate da je iskreno i iz srca. :D

      Delete
  15. Počeci dana moraju biti nježni. Uz neki čaj, finu kavu i topla peciva, keksiće i voće. Jer zaslužujemo dobre stvari. I dobre ljude :) Volim kad ljudi u "malim" stvarima nađu one velike i važne :)

    ReplyDelete
    Replies
    1. ''Volim kad ljudi u "malim" stvarima nađu one velike i važne :)'' <3 Da, to je taj senzibilitet. :D

      Delete
  16. Mislim da nas ti mali rituali cine uravnotezenim... Da nije njih, prosto bih poludela od briga, obaveza, fakulteta- svega. A nikako da stignem da ti posaljem paketic koji sam ti odvojila :) moram uskoro da ga upakujem i posaljem!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Nemoj da brineš, nikuda ne žurim. :) Samo lagano i bez obaveza, eno, taman je razmena u toku. ;)

      Delete
  17. Nista nije bitnije od dragih ljudi i sitnica u zivotu. Ja sam osoba koja vise daje, nego sto prima. I ne smeta mi to. I vaznija mi je lijepa rijec upucena meni, izjave ljubavi od moje djece, podrska prijateljica u teskim momentima, nego bilo sta materijalno.

    Kako pravis bijelu kafu sa cimetom?

    Sarajka

    ReplyDelete
    Replies
    1. Upravo tako, tačno tako i ja razmišljam. :) Pijem neskafu ili Dolce Gusto Latte, pa dodam cimet po kremi/peni. :) Nes pijem kao latte, sa dosta mleka i ponekad mućenim šlagom. Cimet uvek posipam po vrhu, ne mutim. :)

      Delete
    2. Super, hvala na receptu. Ja isto pijem nes kao latte, ali nisam do sad dodavala luksuz slaga i cimeta. Probam prvom prilikom.
      Moze li iz prve ruke kratka recenzija Dolce Gusto aparata i kapsula? Ja radim od kuce i onda volim sebi napraviti ugodjaj kafe/caja, nekad nesto od ovoga: suhog voca, cijedjenih sokova, keksica, cokolade. Gledam duze vrijeme ovaj aparat za kafu, jer sam ljubitelj ukusne kafe, ali kako nemam priliku da probam, ne znam da li se isplati investicija od 100 EUR za aparat. Bosansku upijem samo sa jednom prijateljicom i to kad kafenisemo jedna kod druge, kod mene u rahmetli naninim soljicama, a kod nje isto u njoj posebnim soljicama. Tako da sam vise za verziju modernijih kafa. Ako nadjes vremena, bila bih zahvalna na tvom misljenju o ovom kafe aparatu.
      Hvala!
      Sarajka

      Delete
    3. Može, naravno! Već sam negde ovde na blogu pisala recenziju, sad ću da nađem, pa kopiram ovde. :)

      Delete
    4. Našla sam, već sam imala komentar od tebe i pitanje i napisala sam odgovor, ali nisi videla. Dakle, evo: SarajkaSeptember 10, 2013
      Jednostavno i lijepo - svidja mi se. Ne treba nista na silu raditi. Zivot treba zivjeti dan za danom. Fotke su super, kao i uvijek.
      Imam pitanje: po tvom misljenju, da li vrijedi kupiti Dolce Gusto aparat? Smekam ga od prosle godine i kod nas ima fin izbor kapsulica, ali nisam imala prilike da probam. Posto vidim da imamo isti ukus sto se tice kafe i upotrebe "za goste" salica, ugadjanja sebi itd. voljela bih cuti tvoje misljenje. Hvala.

      Macak, sretan ti rodjendan!

      ReplyDelete
      Replies

      mali ivSeptember 10, 2013
      Hvala! :) Pa, po meni vredi! Ja sam uzela Circolo koji je u to vreme bio oko 200e, dakle jeftiniji od regularnih aparata za kafu. Ja ne pijem espreso kafe, pa mi je bilo bitno da mogu praviti i ledenu kafu, moku i sl. Na početku su imali samo par vrsti kapsula, ali su onda počeli da uvoze i ledene čajeve, neskvike - koji su odlični. Cena kutije kapsula je dosta skupa, ali kako aparat pravi penu kao što je prave kafe majstori - onda vredi svaku paru! Pritom je ukus divan, nema šećera, pa može svako da je pravi po svojoj meri. I aparat je vrlo lak za održavanje. :)

      Delete
    5. Hvala punooooooooo. Nisam vidjela.
      Sarajka

      Delete
  18. Šta bih ja mogla da dodam, a da drugi to nisu rekli. Te male stvari su jako važne, pa ja u svojoj blizini uvekimam nešto plavo, školjke, morske zvezde, tufnice, drečave boje i sve to usred zime.

    ReplyDelete
    Replies
    1. Hahahaha, poznat mi je taj žal za letom. ;)

      Delete